Život nije ono što želimo...

'Život nije ono što želimo, nego ono što imamo.To je jednostavno tako'

'Želite reći da se ne moramo oko ničega truditi i da trebamo samo čekati kamo će nas sudbina pogurnuti?'

'Naprotiv, jednostavno ne smijemo tratiti vrijeme i mučiti se zbog nečega što više ne možemo imati. Ostati na mjestu i izgubiti se u tuzi nije rješenje. Čovjek bi trebao ići dalje, sviđalo mu se to ili ne. Od pepela ne možeš ponovo izgraditi kuću. Čvršće ćeš zidove izgraditi samo od novih cigli.'

Alena Mornštajnová češka je spisateljica, prevoditeljica, profesorica, autorica nekoliko nagrađenih romana, a trenutno je i najprodavanija spisateljica u Češkoj. Njezini romani Hana i Tihe godine odavno su na mom popisu knjiga koje mi nešto znače. Sada sam na popis dodala i Studeni. Fascinantno je kako u svakom romanu obrađuje važne teme, od holakousta u Hani do, kao sada u Studenom, života iza željezne zavjese u rodnoj Češkoj. Bez imalo patetike priča priču o češkoj obitelji koja prolazi kroz agoniju komunističke diktature, ali ono što je najzanimljivije u ovom romanu je kako je stvarnost, koja se nekada dogodila, pred kraj romana pretvorila u distopiju tj. ispričala je kako bi sudbina jedne obitelji završila da se u Češkoj na prosvjedima1989god. narod nije oduprijeo strašnom totalitarizmu. Kako je sama autorica jednom rekla u razgovoru s novinarima-sve su to priče koje su se ipak negdje dogodile, nisu fikcija kako neki misle, a neke se na žalost događaju i danas.

Zastrašujuće, močno ispičano, da nas podsjeti kroz što smo kao zemlja prošli, da bez obzira na sve poteškoće koje danas slobodna Hrvatska ima, ipak smo miljama daleko od komunističke torture, diktature, koju neki, na žalost, na sramotu, veličaju dan danas. Vjerojatno zato jer im se u obitelji nije dogodila ovakva strahota o kojoj Mornštajnova piše. Na sreću.