Ako voliš kratke priče

‘Može se voljeti i ako se ne razumije’, kaže Etgar Keret u svojoj zbirci priča Kvar na rubu galaksije.

U ovog izraelskog književnika zaljubila sam se ima već koja godina (autobiografska zbirka priča Sedam dobrih godina), nakon što sam se, nedugo prije toga (bila je u pitanju Nobelovka Alice Munro) zaljubila baš ono što se kaže ‘za pravo’ u kratku priču koju baš i nisam lajkala kao mlađa, misleći da joj nedostaje šušta i gušta. Koja zabluda. Kratke priče su literalna poslastica. Kratke priče je, kažu oni pametniji od mene (npr. moja mama prof. književnosti) najteže napisati, a da budu dobre, da budu pitke, jezgrovite, zabavne ili razarajuće tužne. E takve ljudi moji piše Etgar. Svaka je roman u malom. Od svake moš’ film napravit, što je spomenutom i pošlo od ruke jer je kao redatelj također ostvario međunarodnu karijeru na filmskim festivalima (npr. prva nagrada Camera d’Or Cannes) te izraelskog Oskara. Čak je jedan hrvatski redatelj po njegovom romanu snimio film naslova Wristcutters.

Koji majstor kratke priče ljudi moji. Stvarno za svaku preporuku. Knjižicu progutaš za dan-dva, a onda ti bude žal da je gotovo. Etgar Keret je zasluženo jedan od najčitanijih i najpopularnijih izraelskih književnika današnjice.