Da li postoji savršen dan i da li nam uopće treba?

Kada bi nas netko pitao da izaberemo najsavršeniji dan u našem životu, da li bi to bili u stanju?

I da li to uopće postoji, ono da je baš svaki sat, svaka minuta dana kojeg smo zamislili bila baš tako savršena?

Davno mi je otac rekao jednu važnu rečenicu koja mi se urezala u svijest i koja mi je (barem mrvicu) pomogla da život malo olabavim. Tu istu rečenicu neki dan sam izgovorila svojoj Frani, kada je (vjerujem) baš takve riječi trebala.

Otac je rekao-Nanek, život ima puno više teških, ne baš ugodnih trenutaka, ali opet, tu i tamo ima i onih prekrasnih, toliko lijepih da se isplati čekati na njih, isplati se sva ona muka prije.

Knjiga Savršeni dani, čini mi se, govori baš o tome. O toj našoj potrebi, gladi za savršenim trenucima, savršenim danima. I koliko smo pogrešno fokusirani na ono što bi trebalo biti, što iščekujemo umjesto da živimo u trenutku (čitajte Ethar Tolea, promijenit će vam pogled na puno važnih stvari).

Novinar Louis u svojim srednjim godinama piše 2 pisma, jedno je namijenjeno ljubavnici s kojom je 2x godišnje ostvarivao 2 savršena dana na jednom simpoziju koji su oboje pohodili, i jedno svojoj ženi. Obje veze se završavaju, a Louis pokušava kroz pisma sebi/njima objasniti što se i zašto dogodilo pritom postavljajući sva ona pitanja koja postavljaju osobe u dugim vezama/brakovima i osobe u ljubavničkim odnosima.

S jedne strane je izidealizirani odnos s ljubavnicom gdje je u tim rijetkim, odabranim trenucima sve puno strasti i privlačne nepredvidivosti, a s druge strane je učmalost, dosada bračnog života gdje je nestalo strasti jer je sve podređeno logistici, djeci i repetitivnom radnjama.

Iako je zaljubljenost i strast itekako postojala na početku braka, zašto se ugasila ili izblijedila, da li je to uvijek tako u dugim vezama/brakovima i da li nam ljubavnički odnos sa strane u tome pomaže ili nas obmanjuje?! Sve su to zanimljiva pitanja, razmatranja u koja se protagonist uvlači.

Zanimljivo u ovom romanu je i to što dok piše spomenuta pisma, Louis paralelno čita i obrađuje pisma čuvenog američkog pisca Williamsa Faulknera koja je dotični razmjenjivao sa svojom ljubavnicom Metom.

Roman Savršeni dani dobio posebno priznanje Nagrade Europske unije za književnost. Autor Jacobs Bergareche vrhunski je španjolski pisac i producent, novinar koji je istraživanjem privatne korespodencije mnogih pisaca dobio inspiraciju za ovaj genijalan roman.

Roman je ovo za čitanje i poklanjanje svima koji su u dugim odnosima.

‘Moguće da ključ i nije u tome da imamo repertoar dana za sijećanje koje bismo na neki način željeli ponoviti, već je ključ u našoj spremnosti da ih doživimo, u nagloj želji skretanja s ceste, koju smo sposobni jednako osjetiti. Važno je sjećanje na to kako se odvijao taj savršeni dan, ali još je važnije dati mu šansu, krenuti pravim putem kad iskrsne prilika za kakav poseban dan. Znam da će se većina dana koji nas čekaju sastojati od preslagivanja obveza, jogurta i voća za doručak, s djecom do škole, u ured, malo televizije ili knjiga pri čemu zaspiš prije ponoći, ali ta vrata moraju ostati otvorena, ne zato da bi nam dan bio dobar, već da budemo sposobni zajedno zamišljati da ćemo ga ostvariti.’