Da li znamo da ništa ne znamo?!

Koja knjiga ljudi moji. Već na prvu, ne znam zašto, privukla me dojmljiva ilustracija ovog romana o kojem ću vam napisati par redaka. Sobovi, životinje koje obožavam, opet ne znam zašto (možda djelomično i zato jer je Frani, dok je bila mala, Rudolf bio najdraži crtić kojeg smo gotovo svakodnevno morali gledati) i djevojčica u narodnoj nošnji naroda Saami (to sam naučila) sa sobovskim rogovima na glavi.

Ništa nisam znala o tom narodu, o zajednicama u kojima žive na najsjevernijem dijelu Skandinavije, o njihovim problemima, sukobima unutar i izvan zajednica. Znala sam da ima tih autohtonih ljudi koji žive u suživotu s prirodom, koji umjesto konja i ovaca, brinu o sobovima, ali nisam znala da se iz generacije u generaciju susreću s nerazumijevanjem okoline, zakonodavne vlasti, da se njihovi sobovi mučki ubijaju te meso ilegalno prodaje i pretvara u strašan biznis, nisam znala da je njihova povijest bogata, a tradicijske vrijednosti nešto čemu svim srcem pridaju važnost i žele sačuvati. Pored svih nedaća s kojima se susreću, još im nad glavom visi i problem klimatskih promjena koje naravno, obzirom da je taj predio predio polarnog kruga, strašno pati i u flori i u fauni.

Ann-Helen Laestadius je spisateljica, novinarka iz Švedske, porijeklom iz dviju etničkih manjina, Saami i Tornedalli, stoga ne čudi da se u svojim nagrađivanim romanima, kao što je i ovaj o kojem vam pišem, bavi korijenima, identitetom, pripadnosti, svemu onome što i sama držim od izuzetne važnosti za svaki narod i pojedinca.

Pročitajte Krađu, ovaj divan roman o malenoj Elsi, čuvarici sobova, koja stasa u snažnu mladu ženu, ženu koja se bori protiv nepravde, protiv nasilnika, a sve zbog silne ljubavi da sačuva ono što joj je srcu važno. Iako kažu da je Netflix otkupio prava za adaptaciju i da film stiže ove godine, čarobni način na koji Laestadius opisuje prirodu, ova divna stvorenja i ljude koji pripadaju i jednom i drugom, e toga nema u filmovima prijatelji moji.