Dirljiv roman o žrtvi i predanosti

‘Ljudi su svagdje pokvareni. Nisu dobri. Želiš vidjeti zla čovjeka? Daj običnom čovjeku moć kakvu nije mogao zamisliti. Vidjet ćeš koliko je dobar kad može sve što poželi.’

Ova rečenica, kao i mnoge druge snažne rečenice iz prekrasne knjige Pačinko, ponukala me da razmislim o nekim situacijama i ljudima kroz život, kroz povijest. Da napravim neke paralele, da potražim u sebi suosjećanje i/ili osudu.

Pačinko je iznimno popularna igra u Japanu. Kao što kod nas u svakom kvartu postoje kockarnice s Black Jackom, ruletom i automatima, u Japanu su to aparati zvani Pačinko, nešto slično fliperu, ali s mogućnošću (rjeđe) velike zarade i (češće) velike ovisnosti. Obično njihove vlasnike povezuju s kriminalcima, jakuzama i obično taj svijet prati negativna konotacija.

Zašto je igra Pačinko važna za roman koji je po njoj dobio ime, neću otkriti. Napisat ću vam da je to roman koji morate pročitati kako bi naučili nešto o povijesti Japana i Koreje (pojma nisam imala koliko je Japan bio okrutan prema Koreji koja je dugo bila Japanski protektorat da bi ju kasnije Japan i anektirao, a jadne Korejce izrabljivao i ponižavao do maksimuma desetljećima).

Pačinko je roman u kojem ćete pročitati sve i o snazi obitelji i žrtvi za istu, o predanosti i ne odustajanju. Naučit će vas jednom drugačijem načinu života i promišljanja, nama toliko stranom (ili?) i poslužit će, možda, kao inspiracija za preispitivanje mnogih uvriježenih obrazaca ponašanja.

Izuzetno zanimljiva, pitka za čitanje, saga je to jedne korejske obitelji kroz stoljeće, uz pregršt nepoznatih, a važnih povijesnih pouka i činjenica. Već odavno znam da obožavam korejske književnice. Min Jin Lee suvremena je američka autorica korejskih korijena koja je imala veliku potrebu pozabaviti se mnogim nepravdama koje su učinjene njenom narodu.

Dokaz da su korijeni korijeni, da se neke stvari prenose pokoljenjima i da uvijek imamo obavezu govoriti, zauzimati se, činiti ono što je ispravno i potrebito.

Roman Pačinko je ušao u finale National Book Awarda, ekraniziran je kroz seriju na Apple TV-u (neću gledati da mi ne pokvarit roman) i zaslužuje da se o njemu priča, da ga se pročita.

‘Odlučio je otići od njih i njegov odlazak bio je kazna. Yoseb je mogao shvatiti Noinu ljutnju, ali želio je priliku da razgovara s njim, da mu kaže da čovjek mora naučiti oprostiti i znati što je važno, da je život bez oprosta svojevrsna smrt u kojoj dišeš i krećeš se.’