Dobar filing nakon treninga ne moš' kupit klikom na netu

Vratiš se u Zagreb, u ovu pečnicu koja u kombinaciji s povremenim perimeno naletima vrućine u glavi daje savršenu kombu za dosta loše stanje uma.

Dočeka te stan pun majstora i ispravljanje krivih drina jer adaptacija je u punom zamahu (makar, moram biti poštena pa reći da su dečki stvarno odradili vrhunski posao i da su mi svaki dan, dok sam točala noge na Jugu, slali videa, fotke, zvali za provjeru…).

Povrh svega, dok sam ja tako prikupljala snagu za sezonu jesen/zima 2024., mater mi je javila da mi je ispred zgrade netko skršio auto, ali ono za ozbiljno skršio pa, ne budi ti Nana dosadno, sad još i hodam po institucijama i riješavam cijelo sranje koje će trajati i trajati (srećom murija je bila na mjestu događaja pa je sve dokumentirano, time se tješim, jer realno u 1 u noći kad mi se gospodin zaletio u auto na nogostupu Crnčićeve, mogao je komotno dati petama vjetra).

Posao se zahuktava, žene zovu, pitaju, odrađujem neke podcaste (koja fensi riječ, za popizdit), polako krećemo i sve u svemu, ono punjenje na Korčuli dobro mi je došlo da ovo što me čekalo odradim, a sačuvam kolko tolko zdrav razum.

Dvije noći ne spavanja, vrtim klupčice, niveliranje podova, moram zvat parketara (iliti parketologa kako se ovaj moj meštar sam naziva), centralaša, oko vode isto neka situacija, vrtim kako bez auta koordinirati posao, majstore, procjenu, servis…

Probudim se jutros kao da me netko prebio, 4 odlaska na wc po noći, nemiran mjehur (opet perimeno), noćna znojenja, pa ti malo vruće, pa ti malo hladno, pijem kavu sa cimetom i mislim si-dobro mi je moja kćer rekla, ja sam ko frajer, ne kao žensko.

Ljuta na sebe i sve oko sebe, a doma nema nikoga na koga bi se izgalamila, otpustila bar mrvu nervoze, pa zmiksam proteinski šejk, pojedem bananu, uzmem utege i krenem.

Raste oksitocin, raste energija, raste dopamin, serotonin, raste feel good osjećaj. Iz Marshalla trešte Zeppelini i Hendrix (sori susjedi, ali bilo je potrebito i bilo je 10 ujutro), a ja, iako mi se nije dalo, iako sam imala stisnutu čeljust i napete vratne mišiće, osjećam kako dolazim k sebi.

Nakon samo 40min plivam u jednoj vodi, mišići se opustili, napetost nestala.

Završavam s Neil Youngom i voljenim Chrisom Stapletonom, lagani cool down, par tehnika disanja i-born again. Da nema treninga, discipline koja je ponekad najteža, guranje sebe preko ruba, ne bi bilo ni svega ovog dobrog. To ne moš’ kupit klikom na netu, to moraš sama zaradit.

Olakšanje je tu, odoh kuhat ručak. A problemi, problemi će se riješit. Lakše je to gledat tako nakon treninga. Ilitiga što bi mater rekla-bit će što će bit.