Kad spustiš gard

Nikada nisi mislila da ćeš kuhati za dvoje, za troje…nisi mislila da bi mogla staviti nekoga na prvo mjesto, a sebe na hold.

Nikada nisi mislila da ćeš raditi kontra svojeg bića, da ćeš na silu prihvaćati, popuštati, otpuštati.

Nisi mislila ni da ćeš spustiti gard i dozvoliti ono pridržavanje kaputa, stolice, da će drugi za tebe otvarati boce pjenušca ili neke vrhunske kupaže.

Nikada nisi vjerovala da je istinska ljubav moguća, kladila si se u kompromise, davala prednost ljubavnicima s kojima je sve (naizgled) lakše.

Nisi željela čarobna jutra, za tebe su samo noći bile opcija, a buđenje u samoći svoga kreveta, u odabranoj tišini.

Nikada nisi mislila da život može biti drugačiji u dvoje, na bolje, ljubavni romani su ionako za slabiće. Ti ćeš birati, ti ćeš odlučivati, ti ćeš postavljati pravila.

Ali tek u onom trenutku kada se dogodilo suprotno svemu što si tvrdo zagovarala, kada se zavjesa rastvori, a srce probije ograde, ti ćeš oživjeti.