Kada jedan trenutak odredi život

Ne pišem vam o filmu, jer film još nisam pogledala i ne znam hoću li, pišem vam o romanu koji je 2008. dobio nagradu British Book Awards za knjigu godine. S pravom.

Ne mogu se sjetiti, možda bi našla da kopam po bilješkama, ali jutros za kopanje nisam raspoložena, u kojoj knjizi stoji jedna fenomenalna rečenica, odlično složena, koja govori o tome da je samo jedan trenutak dovoljan, jedan jedini u kojem ćemo, možda brzopleto, hirovito, učiniti i postupiti tako da će nam taj isti trenutak odrediti čitav, budući tijek života. Jeste li ikada razmišljali o tome? 'Što bi bilo da nisam...'

To je živa istina i o tome Ian Mcewan piše u ovoj maloj, a moćnoj knjizi.

Dvoje ljubavnika, mladih, nespretnih, dvoje ljudi obilježeni svojim obiteljima, saznanjima, očekivanjima, prva bračna noć, prve otvorene strasti i žudnje i jedan pogrešan trenutak sexualne katastrofe koji će im odrediti sudbinu.

Naravno, potrebno je naglasiti, bilo je to u doba kada je o seksualnim problemima i pitanjima gotovo nemoguće jasno i glasno komunicirati, početak šezdesetih, teško vrijeme za neiskusne mlade ljude, za razliku od kraja šezdesetih kada je krenula sexualna revolucija, hippie pokret, kada je Woodi Allen objavio čuveni film ‘Sve što ste željeli znati o sexu, a niste se usudili pitati.’

Eto, u svega par godina dogodio se nevjerojatan zaokret, a da su se Edward i Florence kojim slučajem upoznali tih par godina kasnije, možda, ali samo možda bi stvari krenule u drugom smjeru.

Međutim, neovisno o sexualnoj recoluciji i vremenu u kojem se ovaj roman nalazi, Mcewan je odlično stavio naglasak na nešto puno važnije, nešto o čemu jaako moramo promišljati, gotovo svakodnevno, a riječ je o riječima koje nismo izgovorili, a htjeli smo, i djelima koje nismo učinili, a mogli smo.

Jer od kajanja i žaljenja u životu ionako nemaš ništa.