Kako bi mogao voljeti, moraš prvo znati čime voliš

„Kako bi mogao voljeti, moraš prvo znati čime voliš“

I sad ti misliš da je ta rečenica filozofska, da pretjeruje, ali u toj rečenici je sve. Tu rečenicu majka govori kćerki koja je duboko zaglibila u odnosu koji je na prvu idiličan, ali na drugu (a tek desetu) totalno destruktivan.

Oprosti se zove roman. Ida Jasmine Hegazi Hoyes norveška je književnica koja ga je napisala i dobila Nagradu Europske unije za književnost. Zasluženo. Potpuno. Jer to kako ova spisateljica slaže rečenice, kako prodire u temu o kojoj piše (ovdje je riječ o ljubavi tj. onome što ljubavlju nazivamo), kako skroz lagano plete mrežu psiholoških osobina likova, to je fenomenalno. Totalno me oduševila do te mjere da roman nisam ispuštala iz ruku.

Naravno da se nakon čitanja jako dobro zamisliš jer te ova norvežanka suptilno natjera da to učiniš, da presloži svoje misli i razmišljanja, ako ne o svojoj trenutnoj vezi, onda o bivšoj ili o vezi svoje prijateljice, susjede, sestre… Jer toliko je patoloških odnosa koji nas razaraju, na način da toga (naravno) nismo svijesni ili kada počinjemo biti, uvjeravamo svoju glavu da tako treba biti, tražimo opravdanja, uvlačimo se u ulogu spasitelja, njegovatelja, davaoca. A nepotrebno jer su svi signali destruktivnog odnosa jasno servirani na tanjuru. Mi samo rađe ne gledamo u tanjur nego gutamo, gutajući tako upozorenja i samaritanski koračajući dalje.

Za sve moje prijateljice (ali i prijatelje!) koje traže opravdanja (ili su nekad tražili), da se osvijestimo kolektivno ili barem u što većem broju jer naše godine to zahtjevaju.

‘Koliko vremena trebamo? Pitali smo se koliko dugo treba dok život ne počne’