Ljubav je kad sretneš nekoga tko ti otkrije nešto o tebi

Na koricama piše- ‘Najljepši roman na svijetu’, Corriere della Sera (u Italiji je ujedno bio i najprodavaniji).

Možda, ali samo možda, Svježa voda za cvijeće nije najljepši, ukoliko si kao i moja malenkost strastveni zaljubljenik u književnost (pa se stoga ne usudiš odlučiti), ali definitivno je jedan od najljepših koje treba pročitati. Toliko poetičan, istovremeno i tužan i prekrasan, da ga je teško riječima dočarati.

Priča počinje rečenicom-‘Moje ime je Violette Toussaint. Bila sam čuvarica pruge, sad sam čuvarica groblja’. Jedno nobično zanimanje, jedna neobična žena koja će te uvesti u svijet onih koji počivaju na njenom groblju, o njima će ti pričati priče, ali i u svoj svijet, svijet tuge i čežnje, radosti i hrabrosti.

Violette je doživjela mnoge tragedije kroz svoj život, Violette je i u jednom trenutku prestala živjeti, razorena gubitkom djeteta i mnogim nepravdama koje su joj nanesene, ali Violette, koliko god to paradoksalno zvučalo, polako oživljuje na tom groblju među pokojnicima, njihove sudbine ju oživljuju, ona ponovno raste, kao što rastu biljke i povrtnjak koji sa srcem uzgaja i o kojem brine.

Koliko nas sudbina može odrediti, koliko težak život može biti, a da se od njega ne pobjegne, koliko ljubavi nosimo u sebi za koje nitko ne zna, koliko čežnje i snova nam leži zakopano na dnu srca, skriveno, to su sve pitanja koja se provlače kroz ovaj čudesan roman koji mi je poklonjen (vjerujem sa svrhom) od moje predivne prijateljice koja je zagrabila u kasne sedamdesete, ali je u duši i dalje u potrazi za mnogim odgovorima. Kao i ja.

Svako poglavlje, iako to nigdje ne piše, ali ja sam nekako sama zaključila (ispričavam se ukoliko griješim) nosi neku rečenicu koja je ‘ukradena’ sa nadgrobnih ploča. Divni su to citati, iako tužni, jer većina njih nudi nadu i vjeru, nudi utjehu. Neke ću vam prepisati, a vi, drage moje ljubiteljice književnosti, nemojte ovu knjigu posuditi u knjižnici, poklonite si ju, poklonite ju svojima. Divna književnica Valerie Perrin, koja je za Svježu vodu za cvijeće dobila (naravno) pregršt nagrada, zaista je to zaslužila. U Hrvatskoj je jedna od trenutno najčitanijih, a mala izdavačka kuća Sonata, preštampava ju po treći put, obzirom na rasprodanost prethodnih izdanja.

‘Što je tama veća, brže će se pojaviti zvijezde’

‘Ne oplakujte moju smrt, slavite moj život’

‘Ljubav je kad sretneš nekoga tko ti otkrije nešto o tebi’

‘Ne tugujte kraj mog groba, nisam tu i ne spavam. Ja sam u tisućama vjetrova što pušu’