Ljubi sve što jesi

Fantastično je kada ti se dogodi da te netko zavoli baš takvu kakva jesi, sa svim burama i neverama. I da te ne bi mijenjao ni prepravljao. A dogodit će se, ne ako jako želiš, pa pišeš po zidu afirmacije, nego ako se ogoliš, uđeš u sebe, pa izađeš, pa se takva ponudiš drugome.

Jedno četrdesetak godina je trebalo da za pravo ljubim sve što jesam, da se manim potrebe da se umanjim pred drugima kako bi njima, njemu, bilo lakše, jednostavnije, jasnije sa mnom. I da se potrudim, ali s ovim što imam, a ne tuđim, biti najbolje što jesam.

Četrdesetak faking godina. I ne kažem da treba žalit zbog procesa, jer nije to izgubljeno vrijeme, to je samo jedna poduža škola života u kojoj si sama i učenik i razrednik i blagajnik i ravnatelj i teta spremačica. Luda vožnja koja je mogla skončati udesom, ali evo, u svojim pedesetima svjesna svega što je bilo, što je i što bi moglo biti, konačno na sebi ne bi mijenjala niti jedno slovo, niti jednu uspomenu, niti jednu boru, niti jedno zbogom, ni ove rupice sa celulitom ni radikalne odluke koje su me koštale i para i muke. Sve je to moje.

Tako je lijepo živjeti u zagrljaju sa sobom. Jer tada te i onaj drugi grli za pravo.