Roman o čupanju iz lošeg odnosa

Kako je teško priznati samome sebi da si pogriješio, da je tvoja odluka da nekome pokloniš svoje biće, pažnju, ljubav, bila sasvim ukrivo. Jednom sam pričala s dragom prijateljicom koja se, kao mnogi od nas, godinama čupala iz lošeg braka. Na moje pitanje, obzirom da je moja prija vrlo pametna žena, zašto ranije nije otišla, iskreno mi je odgovorila-nisam htjela odustati jer bi to značilo da sam skroz krivo odabrala, a ako sam skroz krivo odabrala, kakva sam ja to, tko sam?! Zvuči poznato?

Roman Divljakuša, zagrebačke književnice Marine Šur Puhlovski, fantastično opisuje baš to, naš pogrešan odabir i muku da si priznamo da taj odabir treba škartirati. Mlada žena, glavna protagonistica navedenog romana, za vrijeme fakulteta zaljubljuje se, onako djevojački romantično i nerealno u kolegu s istog fakulteta, idealizirajući i njegove mane i odnos koji već na samom početku pokazuje anomalije.

Godine prolaze, Ona psihički kopni, radi sve za njega, gotovo ništa za sebe, On je bitan, On je taj kojem se mora pomoći, koji mora biti u prvom planu, jednako kao što je cijeli svoj život njena majka brinula i žrtvovala se za svog muža, njenog oca. Naučeni obrasci, rekli bi psiholozi, ponavljanje istih grešaka, a sve to pod krinkom kak ti ga velike ljubavi (prije će biti zaljubljenosti, ako će uopće i to biti) i sebi nametnute uloge žrtve.

Obzirom da je roman smješten u sedamdesete, u Zagrebu, zanimljive su slike toga doba, vožnja kroz ropotarnicu povijesti, nama koji smo dio te povijesti proživjeli.

Marina Šur Puhlovski ima tu sposobnost da te uvuče u priču i da svoje duge, nakičene rečenice o međuljudskim odnosima, osobnim previranjima i razmišljanjima učini itekako zanimljivima. Bravo za našu književnicu, zasluženo je prije dvije godine osvojila VBZ-ovu nagradu za roman godine. Pročitajte.