Nađi svoj happy place

Kada je vani debeli minus, ili temperatura oko nule, trebaš pronaći puno dobrih stvari, dobrih ljudi i priča koje te griju iznutra. U mojoj dvorani i s mojim ženama toga ne nedostaje.

Ispričat ću vam nekoliko kratkih, ali močnih, meni značajnih, onih grijučih.

Priča prva;

Dolazi moja Lj. (Lj. ima oko 70god.) na kardioloških pregled. Nitko ne voli doktore pa niti ona. Srce se izlupalo, testovi podivljali. Kaže dr.-gospođo, sjednite malo u čekaonu, smirite se pa ćemo pokušati opet. Kaže moja Lj. meni, nama u dvorani-sjednem ja tako u čekaonu, sva nemirna, i sjetim se Naninih vježbi disanja za opuštanje, smanjenje anksioznosti, napetosti. Zatvorim oči i krenem disati. Zove mene dr. natrag u ordinaciju, ponavljamo testiranja, svi parametri, otkucaji srca, krvni pritisak, rapidno niži. Kaže dr.-pa što se dogodilo? Kažem ja-samo sam svjesno disala❤️

Priča druga;

Dolazi moja D. (D. ima debelo preko 70) u dvoranu i kaže-čekajte, moram vam nešto ispričati. Grupa nastavlja s laganim razgibavanjem, ali sluša pozorno. Kaže kako je hodala ulicom i nespretno zapela cipelom za jednu kocku koja je virila iz nogostupa. U tom djeliću trenutka mislila je da će gadno pasti. U tom djeliću sekunde rekla je samoj sebi-e neš’ boga mi, ne vježbam ja za džabe. Stakleni izlog ispred nje, zna se što bi se dogodilo prosječnom umirovljeniku, ali moja D se vješto dočeka na ruke, rukama koje u dvorani često koriste opterećenje i spremne su za izazove. Ponosna moja D., ponosna trenerica❤️

Priča treća;

Kaže moja L. (tu negdje malo iza 60god.) kako je, dok je bila na moru, uspjela presvući kupači kostim na jednoj nozi, bez pomoći, i to na grbavim stijenama. A čak je i povela razgibavanje svom društvu, prisjećajući se vježbi koje tako redovno, godinama ponavlja u našoj dvorani, jer plivanje, kaže, nije dovoljno. Osmijeh od uha do uha❤️

Priča četvrta;

Završava trening, petak je, sve smo umorne i trebalo je puno volje da se dođe, da se odvježba. Prilazi mi moja P. (tu negdje oko 40.god.) i kaže-kako se sada dobro osjećam, ne mogu ti opisati. A imala sam strašno težak dan, ma cijeli tjedan, gotovo da nisam došla, a sada, kao da mi je netko skinuo tonu s leđa, kao druga Ja❤️

Priča peta;

Ja Vam moram nešto ispričati, kaže sinoć moja B. (55+), imala sam onaj grozni pregled, magnetsku glave, kada te gurnu u onu tubu i tamo moraš 20min nepomično ležati uz onu buku i u onoj klaustrofobiji. Mislila sam da neću uspjeti, prekidali smo, izvlačili su me van i ponavljali. I onda kažem sama sebi-misli na nešto lipo. Splićanka sam pa mi prvo padne more, moj Split…I sve te slike prođu, a pred licima mi se stvori naša dvorana, vi, žene oko mene, i ta slika se zadrži, gledam vas i to mi pruža smirenje tih dugih 20min❤️

Priča šesta;

Mojim M. i M. je otišao suprug zauvijek. Naglo, tužno. Vratile su se u našu malu zajednicu, u naše toplo, žensko okruženje puno suosjećanja i podrške. Kažu da im je lijepo. Red smijeha, red vježbanja, red druženja. Kažu da im bude barem mrvu lakše i da se vesele treningu iako je ponekad teško izaći iz tunela tuge i boli❤️

Zato se imamo. Zato su ovakva okruženja naš happy place, mjesto gdje zaboravljamo ludi život koji se odvija iza zatvorenih vrata, gdje dođemo po dozu malo sretnijih molekula. Nadam se da svi imamo takvo mjesto gdje su na snazi prije svega nježnost i suosjećanje, a zatim i neka dobra priča koja liječi i duh i tijelo❤️

p.s. na žalost, na grupnim fotkama uvijek netko fali tako i ovdje, ali kao da su s nama🥰