Ne dajte se žene moje

Jedna meni bliska osoba ima problema s muškarcem koji je ljubomoran i posesivan. Pa ucjenjuje, izokreće priču da se ona osjeća kriva, jer ona je preotvorena, preomaloobućena, prenešto. Trudim se smirenim razgovorom ukazati na izopaćenost cijele situacije, ali ona ga, naravno, brani. Ona je pametna, obrazovana, on je sve to isto samo još malo bolestan u glavu. Pa su prekinuli, jer je posljednja ucjena bila 2 much. Pa su se pomirili jer je on došao na vrata s buketom cvijeća veličine Medvednice i citirajući Pabla Nerudu. A ona Nerudu naj voli, ima njegove pjesme i u PDF-u i na zidu svoje spavaće sobe. Vrte se u krug, kao kad moja Ljiljana sebi lovi rep. I onda prijateljica kasni s odgovorima na moje poruke, odugovlači s dogovorom za kavu. Bira rađe one koje će joj potvrditi da je bolje imati bilo koga nego biti sam, da je tako ipak lakše, a i koja veza nema svoje drame?! Ja u glavu, bez okolišanja, a to se izbjegava kada si duboko unutra. 'Reci mi ono što želim ćuti, a ne ono što misliš', jednom davno, jedna druga prija mi je rekla u sličnoj priči.

Dajem si za pravo iskrenost. Jer iskrenost je i meni pomagala, iako ju nisam htjela od prve zagrliti. Samo iskrenost te u konačnici može izliječiti, jer sve su to bolesnoče na koje treba ukazivati. Iz dana u dan. Dok pacijent ne ozdravi. Jednom sam imala jednog koji mi je branio dekolte (kao da sam Dolly Parton, moš' mislit), izlaske u noćne klubove bez njega, muške prijatelje... Bila sam mlada, poslušala, jer me uvjerio da nije primjereno. Da, čak i ja frajerica sam pokleknula. Dugo je trebalo da spoznam da sam se izgubila, da je Nana nestala, da ispada da više volim njega nego sebe.

Ne dajte se žene moje. I držite blizu sve one koje se, dok brišete suze pričajući priče, ne boje reći vam koliko je sve to pogrešno, koliko loše. Jedino tako ćete jednog dana ozdraviti, jedino tako će jednog dana sve sjesti na svoje mjesto, a ti ćeš navući štikle i osmijeh od kojeg pola grada gleda za tobom, a taxisti fućkaju, pa makar bila solo,puste godine,sve dok se ne pojavi jedan koji možda neće znati citirati Nerudu, ali će ga znati živjeti s tobom.

Photo by Dora Lozica