Nije sramota pokleknuti pod teretom majčinstva

Radim s jednom ženom postnatalnu rehabilitaciju. Nije vježbala sa mnom u trudnoći tako da se dobro ne poznajemo, dobila je preporuku za vježbanje od prijateljice koja je bila moja vježbačica. Dobila je i mali vjetar u leđa da se javi jer baš i nije sportski tip, sada joj pogotovo nije do vježbanja jer sama brine o maloj bebici (muž radi po cijele dane, roditelji i svekrva ne žive u Zagrebu), ali bolovi u leđima i zdjelici natjerali su ju da me ipak nazove.

 I tako vježbamo mi, nekad uspješno, nekad bezuspješno, ovisno o tome koliko nam bebica dopusti (jer za razliku od mnogih žena s kojima radim, ona jednostavno nema kome ostaviti dijete dok traje trening). Teško joj je, ali osjeća iz tjedna u tjedan napredak, ne posustaje, leđa manje bole, pritisak se dolje smanjio, no svejedno joj je svaki trening zahtjevan, više mentalno nego fizički, ali na kapaljku sve to artikulira jer je, za razliku od mene, veliki introvert. Danas se raspala. Dijete nije spavalo noćima, ona je u hodu odradila neku virozu, htjela je odraditi trening, ali je dijete opet plakalo…Umjesto treninga smo razgovarale.

Umjesto treninga sam ju slušala jer se po prvi puta otvorila. Umjesto treninga smo odradile nešto što joj je bilo potrebnije, važnije. Pustila je suzu, priznala je koliko se trudi pred svima nositi junački, a koliko ju sve to iscrpljuje. Voli svoju bebicu, neupitno, svom majčinskom ljubavi, ali joj često dođe da pobjegne na kraj svijeta, sama.

Dugo smo pričale, podijelila sam s njom nekoliko sličnih priča iz svojeg dvadesetogodišnjeg rada sa ženama. Slušala me spuštenog pogleda, prepoznala se. Zahvalnost u porukama kasnije ne mogu dočarati. Kao da je dobila svemir na dlanu. A dobila je samo podršku, toliko potrebnu, toliko željenu.

Postporođajna depresija pogađa barem jednu od sedam rodilja. Češća je nego što mislimo. Nevidljivija nego što mislimo. Neizmjerno sam zahvalna što kroz svoj posao mogu pružiti podršku najranjivijim ženama u najranjivijem periodu života. Otvorite oči i slušajte, ukoliko imate friške mame oko sebe. Ponekad se prave da je sve u redu, imale pomoć ili ne, pucaju kao led na jezeru kada zatopli.

Primjetite te pukotine, zagrlite, ne osuđujte, uputite dalje. Nije sramota danas biti jaka poslovna žena, a sutra pokleknuti pod teretom majčinstva.