Novogodišnja odluka-briga za sebe

Poražavajuća je činjenica da smo kao nacija među najdebljima u EU, da je porast pretilosti kod naše djece svake godine sve veći (a pretila djeca=pretili ljudi dns, sutra), kao i porast pekara na svakom kutu, da samo 6% Hrvata kontinuirano vježba (od toga, ispod 4% mojih trudnica, za razliku od 60% aktivnih trudnica drugdje u svijetu), da mnogi pod ozbiljnu aktivnost smatraju hodanje do posla i natrag (je, aktivnost je, ali nije zamjena za tjelovježbu), da smo u silnom skoku s problemima lokomotornog sutava, pogotovo kod mladih, da su nam poliklinike za rehabilitaciju prepune, a termini se traže ko suho zlato i da ne nabrajam dalje.

'Mens sana in corpore sano', to već i ptice na grani znaju iako ne znaju latinski, ali primjeniti u praksi očito je puno teže. Ono što nam je suvremeni način života donio većinom je negativno po ljudsko zdravlje (ako izuzmemom napredak u medicini), ali ima i jedna dobra stvar; izgovor 'nema se vremena za odlazak u dvoranu' pada u vodu jer dns možeš sa svojim trenerom vježbati bez da gubiš živce u prometu i traženjem parkinga, iz topline vlastitog doma, kad odeš na poslovni put, kada te život odnese u krajeve gdje nema gyma (tako je jedna moja draga vježbačica vježbala sa mnom nedavno čak i u Brazilu:)).

Pandemija nas je po tom pitanju preusmjerila, pružila nam veliku mogućnost svakodnevnog vježbanja od svukud. I to je veliki, veliki plus. Posebno me raduje kada online imam trudnicu s Visa (jer gdje bi ona na Visu vježbala u trudnoći), trudnicu, našu curku koja se odselila u Berlin pa jednu iz Pule...

Jučer mi je moja vježbačica otkrila da joj se život promijenio kada se odlučila pokrenuti. Mislila je da je vrijeme odvojeno za tjelovježbu stvar luksuza i da si ga ona, s četvero djece, ne može priuštiti. Ali stvari su se stubokom promijenile kada joj je suprug platio članarinu i odlučio babysittirati dok mama vježba. Od kutije painkillera koje je gutala mjesečno, dns guta samo Magnezij.

Uvijek kažem, puno manje vremena ćete provesti u dvorani, teretani ili negdje outdoor vježbajući nego što ćete provesti po bolnicama, rehabilitacijama...O novcima da ne pričamo.

Neka nam svima jedna od novogodišnjih odluka bude više brige za svoje tijelo iznutra, manje izvana, kako bi i duh bio na zavidnoj razini. Ilitiga, kako bi moj Bare rekao-vrijeme je da se krene.

p.s. na fotki je moja prekrasna vježbačica, mama troje, i njezina kćerkica. Vježbaju preko zooma skupa.