O teškim temama treba govoriti

Dvoje maturanata susreće se na školskom zvoniku s kojeg i jedan i drugi imaju želju skočiti. I dok je Njoj ta pomisao više strana, On o samoubojstvu već duže, intenzivno razmišlja. Ona je ostala bez sestre koju je obožavala, poginula je dok su se (na Njen nagovor) vraćale s koncerta, a On je školski redikul, predmet sprdnje, ogovaranja i bullynga. Ona ima divne roditelje, podršku sa svih strana, omiljena je u društvu, On živi u disfunkcionalnoj obitelji, zlostavljan od oca koji ih je između ostalog i napustio, u cijeloj školi i oko nje ima svega dvoje-troje prijatelja. Ona želi živjeti, samo nakon svega ne zna kako, On želi umrijeti, samo nije odlučio na koji način će skončati svoju patnju.

Roman me izuo iz cipela. Predivna, topla i pretužna priča o adolescentskim previranjima (o kojima se još uvijek malo govori), o osjećaju izoliranosti, ne prihvaćanja, odbacivanja. Izuzetno snažno i potresno secirani likovi koji ti se toliko uvuku pod kožu da pred kraj knjige ridaš i suosjećaš kao da su ti obitelj.

Nije lako mladom čovjeku, nikad bilo, a danas u ovom izopačenom, sve se zna, instagram svijetu, sigurno je teže nego ikada. Sama sam prošla u svom roditeljstvu svašta, materijala bi bilo (i možda će biti) za jedan sličan roman, ali trenutno sam oduševljena što ima pisaca kao što je Jennifer Niven koja ja prekrasno uspjela približiti neke teške teme o kojima treba pisati i govoriti.

Samoubojstvo i psihičke bolesti u adolescenciji jedna su izuzetno česta pojava, ali još uvijek stigmatizirana. Osobno znam nekoliko takvih priča. Jennifer Niven ih je također upoznala, godine provela u okruženju koje joj zasigurno nije pružalo zadovoljstvo i ugodu, da bi napisala ovaj biser koji trebaju pročitati i roditelji i srednjoškolska djeca.

Imate i nedavno ekraniziran film na Netflixu, ali bilo bi šteta prvo ne pročitati knjigu Sva radosna mjesta.