Roman zbog kojeg ne možeš disati

Napisat ću vam par riječi o jednom potresnom romanu koji gotovo da čitaš u jednom dahu, a pritom umalo da i zaboraviš disati. Romanu o psihičkom poremećaju oca koji sustavno zlostavlja sina na sve moguće načine i roman o sinu koji stojički trpi nasilje, djelujući po očevim naredbama jer misli da podnošenjem nasilja, svojem ocu iskazuje ljubav i poštovanje.

Toliko močno ispričana priča o toliko strašnoj temi da je potrebna velika snaga doći do posljednje stranice, a ne zatvoriti knjigu i ne pročitanu ju vratiti u knjižnicu. Ali, ima tema, i u književnosti i u stvarnom životu, s kojima se trebamo upoznati. Iz tog razloga ovakve romane ipak ne ispuštam tako lako, gutam ih pa mi unutrašnjost vibrira kao da želi sve povratiti i onda tonem u neka razmišljanja o ljudima koji su mi bili blizu ili onima koji su mojim dragim ljudima bili još bliže.

Živimo u vrijeme kada je možda lakše jer puno toga znamo ili možemo saznati, možemo na problem ukazati, šezdesetih godina u Parizu, gdje je smještena radnja romana Zanimanje oca, znalo se neusporedivo manje, a obiteljima oboljelog i samog bolesnika bilo je neusporedivo teže. Ovo je potresna, istinita priča o životu, djetinjstvu samog autora, s nikad dijagnosticiranim poremećajem oca (nikad u knjizi nije izrečeno, ali zbog količine ludila, paranoje i sumanutih ideja, mislim da je riječ o šizofreniji), ali to je priča i o majci koja je u tom obiteljskom trokutu nemoćna, trpeća, često na strani zlostavljača jer je i sama uvućena u klupko zlostavljanja, i fizičko i psihičko.

Kratkim rečenicama Sorj Chalandon ispričao nam je svoju prošlost, dopustio da saznamo najstrašnije horore s kojima se kao dijete i kasnije mladi čovjek morao nositi, upoznao nas je sa nasiljem u svojem najgorem obliku kako bi (možda) znali prepoznati i kako bi o svemu navedenom bez straha i srama govorili i kako bi shvatili da ima nade iz svega se išćupati i zaliječiti najdublje rane.

Zanimanje oca dobilo je mnoge književne nagrade, a nedavno je roman i ekraniziran. Ipak, mislim da film neću gledati. Knjiga je dovoljno moćna i ostavlja neizbrisive tragove.