U vječnoj borbi sa sotonom

Zadnje dvije knjige koje sam pročitala nisu bile vrijedne preporuke. Ali knjiga, roman koji sam upravo završila, ogromna je preporuka, preporuka s naglaskom ‘nije za one slabog želuca’.

Donald Ray Pollock napisao je u 53. godini svoga života (eto,ima i za mene vremena:)) prvu zbirku priča za koju je odmah dobio nagradu Pen, a svoj prvi roman znakovitog naslova U vječnoj borbi sa sotonom štivo je koje je dobilo fantastične kritike diljem svijeta i koje sam upravo završila i koje te opasno uzdrma.

Iako će mnogi reći da u vrijeme teških životnih situacija nisu raspoloženi za teška štiva, kod mene je, kao i obično, uvik kontra. Ja baš takva štiva tražim kada se sve oko mene ruši i ne obečava optimizam.

Već dugo nisam čitala nešto tako šokantno i teško. Knjiga je to u kojoj se smrt, ubojstvo, izopačeni sex, vjerski fanatizam, pedofilija, svi likovi koji su na margini ruralne američke sredine tako zorno prikazuju da te tijekom čitanja prožima jeza. Zato ponavljam, nije za one slabog želuca. Donald Ray Pollock piše tako konkretno, britko, pitko. Sažete rečenice koje gađaju u sridu.

Sam Pollock imao je buran život. Rođen u maloj sredini američke zabiti, sa sedamnaest god prekinuo školovanje, više puta se ženio, puno pio, radio razne šljakerske poslove da bi na kraju završio kreativno pisanje na Sveučilištu u Ohiu i bio stipendiran Guggenheimovom stipendijom. Nije stoga čudno da čovjek zna život, da poznaje ljude o kojima piše, da je svojim očima svjedočio mnogim prizorima koje nam dočarava.

Baš mi je ovaj pisac otkriće.

Ukoliko te zaintrigiralo, potraži. Ukoliko ti je samo pogled na ovu krvavu naslovnicu našeg izdanja U vječnoj borbi sa sotonom, 2 much, skrolaj dalje.