Baš sam ljuta na sebe što rijetko posegnem za hrv autorom. Ne znam zašto je tomu tako. Ali kad se dogodi oduševljenje za hrv tekstom, nitko sretniji od mene.
Tako se oduševih Delimirom Rešickim. Našim Baranjcem koji na tako pjesnički emotivan način piše o Baranji, prije, za vrijeme i nakon rata u Hrvatskoj da ti se čini da si sve napisano proživio s njim. Jako puno ljubavi za svoj rodni kraj, za svoje ljude, prelio je ovaj hrvatski književnik, dobitnik velike količine ozbiljnih književnih nagrada, u ovu malu, ali snažnu knjigu gdje crtice prošlosti i sadašnjosti razotkrivaju domoljublje, strahote rata i izbjeglištva (što se ne smije zaboraviti), tu vezu između srca i rodnog kraja.
Ima ih koji svoje korijene ne doživljavaju, kojima je svijet polazišna točka, a ima nas koji svoje korijene čuvamo i brižno njegujemo s pokoljenja na pokoljenje.
Prekrasno Delimire. Prekrasno.
'Čovjek mora imati zavičaj da bi mu on prestao trebati?
Jean Amery
