-zar ne postoji neka mast?
-kažu da vrijeme liječi.
-vrijeme je mast?
-neka vrsta
-nije pomoglo, zar ne?
-nije. Stvar je u tome da kroz bol stvaramo ljubav, bol nam govori da smo živi, uvijek je tu, prisutna, i ta njezina vjernost je važna, bol je poput prijateljice.
-ili Boga.
-ili psa.
Malo je reć da sam fan portugalskog književnika Afonso Cruza. Ja se njemu istinski divim. Jer osim što je vrhunski pisac, taj genijalac je i ilustrator, redatelj animiranih filmova, ima svoj bend (blues/roots) pa pjeva, sklada i, naravno, svira 4 instrumenta (po potrebi), a da sve to ne bi bilo premalo, bacio se i u proizvodnju vlastitog piva. Nekako vjerujem da su takvi nadljudi s druge planete, ali i da je njihovo postojanje neophodno jer kroz svoja djelovanja pokazuju što je sve moguće kada ste gonjeni nekim posebnim žarom.
Afonsovo pisanje je toliko poetično i bistro (‘čuda se događaju onim subotama kada to najmanje očekujemo’), a ne rijetko se dogodi da nakon pročitanog ne možeš srljati dalje nego trebaš zastati, promisliti, razmisliti. Obožavam takve pisce. Zbog takvih sam zaljubljena u književnost.
‘Ni svi kitovi ne lete’ naslov je romana koji se pozabavio umjetnicima, glazbenicima prije svega, blues i jazz muzičarima prije svega (preporuka ljubiteljima navedenih žanrova), ali Cruiz piše i o ljubavi, o čežnji, o izgubljenosti i nađenosti, pa čak i o hladnom ratu šezdesetih.
Izuzetno zanimljivo, ali i zahtjevno štivo za najveće literalne sladokusce.
