Evo jedne neobične knjige koja me natjerala na duboko razmišljanje. Tema koja je obrađena odnosi se na potrebu pojedinca za redefiniranje samog sebe odnosno, na neki način, ponovnim rođenjem.
Iako je protagonistica romana mlada žena čiji glas u knjizi izostaje, o njoj čitamo i saznajemo iz 3 kuta-iz kuta bivšeg ljubavnika (ne može se niti nazvati dečkom tj. partnerom), majke i prijateljice.
Takav pristup pokazuje koliko je zanimljivo kako nas drugi ljudi definiraju te ujedno koliko vlastite patnje svakog pojedinca utječu na doživljaj onog drugog.
Kukuljica je apsolutno pogođen naziv za ovu priču obzirom da se radi o odbacivanju samog sebe kroz proces koji nimalo nije lijep, kako bi postali ono što smo oduvijek osjećali da moramo biti.
E sad, koliko na tom putu imamo pravo na grubost i sebičnost kako bi ‘zaštitili’ svoje biće, to je jedno od pitanja.
Kao što je i pitanje da li je povlačenje od odnosa, ljudi kako bi taj isti odnos zamijenili s virtualnim svijetom nešto što nam može donijeti istinski mir i zadovoljstvo?! A to je nešto što, vjerujem, mnogi rade u današnje ludo, virtualno vrijeme.
U svakom slučaju, filozofska knjiga koju treba pročitati kako bi malo promišljali o budućim koracima za svoju autentičnost, ali da ipak ostanemo u miru s drugima.
Britanska književnica Anna Metcalfe u svojim pisanjima istražuje temu identiteta, ženskog tijela i slobode. Kukuljica je njezin prvijenac (prije njega bavila se formom kratke priče) koji jako lijepo sve navedeno zaokružuje te je zbog svoje psihološke dubine zaradio ovacije i publike i kritike.
