Zamisli priču; čovjeku iznenada umre žena (riječ je o mladim ljudima), ostaje sam sa curicom od deset godina i tako ostavljen na rubu ambisa odluči postupiti krajnje neobično-preseliti svoj život ispred škole svoje kćeri kako bi ona znala da je on tu i kako bi joj na taj način bilo lakše (i ne samo njoj, ali toga u početku nije svjestan).
S vremenom, ispred škole, u parkiću pored, na ulici, u njegovom automobilu u kojem boravi kada su kišni dani, on živi život; prima prijatelje na čašicu razgovora, kolege s posla, članove obiteljii na taj način procesuira samog sebe, propituje i bori se, kao što naslov kaže, s tihim kaosom u sebi.
Postaje zanimljivo kada njegov neuobičajen postupak i u drugim ljudima pobuđuje ista pitanja tako da kroz roman pratimo složene, zanimljive interakcije i odnose koji odlično seciraju naše postojanje i nošenje sa životom.
Sandro Veronesi je vrhunski pripovjedač. Kritika ga je prozvala književnim Fellinijem obzirom da piše s naglaskom na ironiju života, stoga ne čudi da su mu neka djela, uključujući i Tihi kaos, ekranizirana.
Za isti je dobio i najveću talijansku književnu nagradu Strega (btw, u Italiji je samo Veronesi i još jedan autor 2 puta uspio osvojiti spomenutu nagradu).
Roman je zanimljiv, na momente tragikomičan s pričom koja je definitivno drugačija. Svakako za ozbiljnije čitaće koji ne žure, koji promišljaju i koji cijene dobru književnost.
