‘Možda joj je njezina vlastita majka, isto tako s rukama u vodi za pranje posuđa, prišapnula: ljudi s kojima dobro izlaziš na kraj u pravilu su ljudi koji će ti kasnije zabiti nož u leđa.’
Lize Spit mlada je belgijska spisateljica koja je romanom Rastapanje (iz kojeg sam izvukla gornji ulomak) osvojila brojne književne nagrade, a isti je objavljen i hvaljen u mnogim zemljama iako je prvijenac. Rastapanje je priča o jednoj Evi koja se nakon puno godina izbjegavanja, vraća u svoje rodno mjestašce, u selo gdje je davno zakopano (ili nije) sve ono što je pokušavala zaboraviti, izbrisati, učiniti da nestane. Boreći se sa vlastitim demonima i demonima prošlosti, Eva nas vodi kroz priču u kojoj s isčekivanjem očekuješ slijedeću stranicu, a onda sa knedlom u grlu gutaš nove retke.
Negdje sam naletila na konstataciju da je ova belgijska autorica književni, ženski Tarantino i s tim bi se složila. Ona piše ogoljeno, brutalno, na momente mučno.
Koliko nas djetiljstvo može obilježiti, koliko se neki nikada ne oporave od duhova prošlosti i koliko je nezaštićeno dijete ostavljeno na milost i ne milost životu, o svemu tome čitamo u ovom surovo iskrenom i šokantnom romanu.
