Obožavam romane koji imaju svega nekoliko likova, gdje se na prvu čini kako nema puno radnje, gdje je glavni naglasak na psihološku igru protagonista. Ptičji Tribunal (genijalan naziv) nagrađivane Norveške književnice Agnes Ravatn je baš to. Mala knjižica koju pročitaš u 2 dana, ali toliko močna da ti je žao što jesi, tako brzo.
Radnja romana je smještena u ruralnu Norvešku, u jednu malu zabačenu kuću uz jezero gdje glavni lik, Allis dolazi kako bi pobjegla od prošlosti, neugodnosti te radila kao kućna pomoćnica šutljivom i mračnom Sigurdu, iako je kvalificirana za puno više. Obzirom da oboje nose svoje tajne i čemere, a osuđeni su na zajednički suživot, te obzirom da je ona u podređenom položaju, kreće zanimljiv psihološki ples dvaju likova.
Ptičji Tribunal je prožet zvukovima i mirisima prirode, a to doprinosi atmosfeti ove neobične priče. Iako, kao što sam napisala, nema puno likova, nema puno radnje, u toj izolaciji rađa se napeta fabula, a kompleksnost likova daje na težini i zanimljivosti.
Kako se kroz život nosimo s osjećajem krivnje, s potisnutim traumama, kako nas sve to obilježava u odnosu s drugima te da li možemo pobjeći od sebe bjegom na ‘pusti otok’, sve su to teme ovog odličnog romana koji je idealan za ove mračne, jesenske, kišne dane.
