‘Nikad se ne ponosim sudjelovanjem u nasilju, ali ipak znam da svatko od nas mora sebe dovoljno voljeti da bude spreman i sposoban obraniti se kad god je to potrebno’.
Tako piše Maya Angelou, a tako bi nekako i ja napisala (utvaram si). Obožavam ovu ikonu američke književnosti, aktivisticu (bila je koordinatoricau kampanji dr.M.L.Kinga i velika prijateljica Malcoma X), režiserku, profesoricu na mnogim Sveučilištima diljem Amerike. Ujedno, Maya je bila i pjevačica, plesačica u noćnom klubu, ‘dama noći’, svodnica pa čak i kondukterka. Njezina fascinantna biografija poslužila je kao materijal za mnoga fascinantna djela, za autobiografske romane, pjesme, priče. Utjecaj koji je Maya za života ostavila na Američku kulturu i politiku je ogroman. Ne čudi da su je mnogi važni ljudi isticali za svoj uzor (Oprah, Obama…).
Kako sama kaže na početku svoje knjižice kratkih eseja Pismo kćeri-rodila sam jedno dijete, sina, ali imam na tisuće kćeri. Iz tog razloga nastalo je ovo ljupko djelo puno života, koje nam dokazuje da se u životu, ukoliko ga zaista živiš, često griješi, povrjeđuje, ali i ljubuje i hrabro gazi naprijed. Knjižica mudrosti, za poklanjanje našim kćerkama, sinovima, ali i samoj sebi. Uglavnom, znam što ću kupiti na Interliberu.
‘Brod mog života možda plovi po ugodnim i mirnim morima, a možda i ne. Zahtjevni dani mog postojanja možda jesu, a možda i nisu svijetli i obećavajući. Bile oluje ili sunce, bile noći divne ili usamljene, trudim se biti ponizna i zahvalna. Ako baš ustrajem na pesimizmu, uvijek postoji sutra.’
Divna Maya.
