Jeste li znali da su se građani Irske izborili za ukidanje ustavne zabrane zakona o razvodu tek 1995.godine?! Zakon je usvojen godinu nakon s tek manje od jednim postotkom protiv.
Irska je tako bila jedina zemlja Europske unije u kojoj razvod nije bio dopušten. I to sve do prije trideset godina. Jeste li znali taj grozan podatak?!
Irski pisac Alan Murrin napisao je odličan roman o životu nesretnih, nezadovoljnih žena u braku, u periodu netom prije donošenja spomenutog zakona. Da bi težina problema bila još veća, smjestio ih je u malu sredinu, obalni gradić u Irskoj gdje je crkva važnija od politike (ili bi mogli reći da je crkva politika), gdje je važnije ‘što će reći selo’ i gdje žene još nemaju pravo napustiti muževe i izboriti se za sebe.
Kažu da je ovaj irski pisac veliki talent. Složila bih se. Jednostavnom prozom uvuče vas u priču i ne pušta. Super mi je usporedba s Elizabeth Strout jer to je taj stil jezgrovit, lako čitljiv, a opet s određenom dubinom.
Zanimljivo je da se jedan muškarac usudio dati glas ženama i ženskoj borbi. I napravio je to za svaku pohvalu. Stoga ne čudi da je za ovaj debitantski roman izborio veći broj nagrada i da ćemo ga u budućnosti čitati, a vjerujem i dočekati njegove romane kao ekranizirane verzije.
‘Iscrpila se pričama, protratila život i energiju stalno želeći da stvari budu drugačije. Jedino što joj je pružalo utjehu bila je lekcija koju je naučila od Colette-da prihvaćanje nije isto što i odustajanje.’
Obalni put je priča o ženama i obitelji, priča o težnjama, priča o svima nama.
