Jednom sam pročitala da nam život određuje jedan veliki trenutak u kojem smo morali donjeti odluku da li postupiti ovako ili onako. Samo jedan takav veliki trenutak s velikom odlukom zna odrediti u kojem smjeru će nam život ići dalje.
Postaja Malma bolan je, dubok roman baš o takvim trenucima koji se događaju kroz generacije jedne obitelji, ali to je prije svega roman o šutnji i, kako je divno kazao jedan kritičar, tišini koja je naslijeđena i za koju bi trebali preuzeti odgovornost jer ipak je moguće (iako vrlo teško) istu i prekinuti.
Alex Schulman Švedski je pisac, novinar, bloger, TV i radijski voditelj, a ujedno je i producent kazališnih predstava. Ovaj osebujan čovjek vjerojatno ne spava puno, ali zato sve što radi, radi vrlo uspješno, dobiva nagrade za svoj rad, a vjerujem da će svega navedenog biti još.
Njegov stil pisanja je toliko profinjen, toliko pogađa u srž da nakon čitanja imaš onaj filing punoće, sjete, a to izazovu samo vrhunski pisci. Kladim se da će nakon čitanja ovog romana, mnogi od nas potražiti nekog člana svoje obitelji ili prijatelja da mu kažu ono što su davno htjeli reći.
Kladim se da će to učiniti bez obzira što nije ugodno i što možda izazove lavinu reakcija i emocija. Učinit će to zato jer je život puno prekratak da bi odgađali i da bi šutili i zato jer je tišina najčešće neusporedivo gora, bolnija od svh teških rečenica koje čuće u nama.
Teret koji nosimo ne može biti maknut s leđa sam od sebe. Moramo ga uhvatiti i (često) uz pomoć drugih, odložiti u stranu. Jer tek onda osjetiš olokašanje.
Danas je divan dan za nazvati nekoga koga već duže vrijeme želiš nazvati kako bi mu rekao nešto što ti već duže leži na duši.
Tišina je nula, ne donosi ništa dobro.
