Slušam ja jučer osamnaestogodišnjakinje fascinirane onim nijansama sive. Jedna čak kaže da sanja biti na mjestu djevojke iz filma tj. knjige.
I onda si mislim, definitivno je nešto pošlo ukrivo.
Sjećam se kako smo maštale da samo nama frajer pjeva sa svojim dečkima u prepunom bircu (Top gun), da se ponosno suprostavi višem staležu, uzme nas za ruku i zapleše s nama pred punom dvoranom (Prljavi ples) ili smo maštale da smo baš ta, skromna djevojka, koja će uspjeti osvojiti srce divljeg mladića (Oficir i gentleman).
U kojem trenutku su žene poželjele da ih zavede frajer kojem nisu svi doma i koji se pali na to da te dobro isšiba i onda liječi skupim poklonima i vožnjom u svom heliću?!
Jel pošlo ukrivo ili nas je samo vrijeme pregazilo?!
