Da li obiteljska povijest ostavlja traga na svima nama?

Nema obitelji koja iz generacije u generaciju ne prenosi svoju priču, svoju povijest, svoje nemire i svoje radosti. Osim boje kože, izgleda tijela, mi nasljeđujem i sve emocije koje su se, svijesno ili nesvjesno, poklanjale kroz život. Ukoliko zaronimo duboko, krenemo istraživati, svašta ćemo pronaći.

Pitanje je samo da li će nam ta saznanja pružiti utjehu ili unijeti nemir.

Prekrasan roman Za doručkom turske književnice Defne Suman priča nam priču baš o svemu tome, priču ljudi čija je povijest obilježila mnoge, a koja, možda, da je ranije ispričana, da su se osjećaji i muke podijelili, ne bi uništila neke živote.

Zašto smo takvi kakvi jesmo, da li odnos s majkom/ocem koja je imala svoj odnos sa svojom majkom/ocem može utjecati na nas do te mjere da se izgubimo ili procvijetamo te da li zaista sve to skupa ima toliki upliv u nas danas, u našu sudbinu…

Sve su to pitanja na koja ne možemo dobiti konačan odgovor, ali možemo promisliti, možemo razgovarati i možemo se presložiti.

Defne Suman je hvaljena književnica i od strane moje najdraže spisateljice Elif Shafak. Bio je to glavni razlog zbog kojeg sam ovaj roman posudila u knjižnici. Drugi razlog je tema romana, a bonus je što se radnja odvija na čarobnom otoku ispred Istanbula i na još nekoliko bajkovitih lokacija koje same po sebi nude priče iz burne turske prošlosti.

Kada je sve to upakirano u vrhunski, poetični stil pisanja, definitivno bez imalo zadrške kažem-za svaku preporuku.

'Evo, sad opet plačem. Što se od tada promijenilo? Čovjek nekako nikad nije potpun. I dalje sam potpuno sama u ovom velikom svijetu. Uza sve to, ni moje mame-slatke i meke poput prohladnog soka od marelice kada klizi niz grlo-više nema kraj mene. I dok želiš ispuniti tu prazninu, ono što postoji, iščeznuti će s vremenom.'