Jeste li znali da su se građani Irske izborili za ukidanje ustavne zabrane zakona o razvodu tek 1995.godine?! Zakon je usvojen godinu nakon s tek manje od jednim postotkom protiv. Irska je tako bila jedina zemlja Europske unije u kojoj razvod nije bio dopušten. I to sve do prije trideset godina. Jeste li znali taj grozan podatak?! Irski pisac Alan Murrin napisao je odličan roman o životu nesretnih, nezadovoljnih žena u braku, u periodu netom prije donošenja spomenutog zakona.

'Ta jesen bila je beskrajna, plamtjela je poput rane koja ne zacjeljuje-tako spora, kakva može biti samo jesen. No izblijedjeli bakar na drveću postupno se zgrušao poput ustajale krvi i jednog jutra na travi je zablistao mraz.’ Ovo savršenstvo povezivanja riječi u poetske rečenice majstorstvo je Laure Sintija Černiauskaite, litvanske autorice koja je za Disanje u mramor (ulomak je iz romana) dobila Nagradu Europske unije za književnost kada je imala svega dvadesetipet godina.

Francesca Marija Benvenuto je talijanska odvjetnica, doktorirala na kaznenom pravu, odrasla u Napulju. Ali Benvenuto je svojim prvijencem Baš ljubav postala i respektabilna književnica. Obzirom na svoje iskustvo u kaznenom odvjetništvu s maloljetnim prekršiteljima plus iskustvo njezine majke koja je radila kao učiteljica u zatvoru za maloljetnike, Benvenuto je napisala snažan roman o izgubljenom djetinjstvu i životu mladih Napuljskih delikvenata. Zeno ima petnaest godina i od

”Znaš, ne postoji knjiga koja se svim ljudima sviđa. A kad bi i postojala, bila bi to loša knjiga. Ne možemo ni svima biti prijatelji, jer svatko je drugačiji. Onda bismo trebali biti bez osobnosti, bez uglova i rubova. Ali čak ni takve nas mnogi ne bi voljeli, jer ljudi trebaju uglove i rubove. Razumiješ li to? Svaki čovjek treba drugačije knjige. Jer ono što netko voli svim srcem, nekog drugog ostavlja potpuno ravnodušnim.” Svi koji su, kao i moja malenkost, totalno infišan

‘Ženo naša, kaže se u narodu kad muškarac nešto posjeduje, pa se to nešto udvostruči, njemu to ne smeta, je li tako? Rečenica je ovo uobičajena u afričkoj kulturi gdje je poligamija još uvijek vrlo česta, čak i u obrazovanim obiteljima kao što je slučaj, kao što je priča u romanu Ostani uz mene. Axobami Adrbayo nigerijska je spisateljica koja je ovim prvijencem zaradila svjetsku slavu, dobila pregršt važnih nagrada, a o njezinom romanu pisali su, hvalili je u mnogim utjecajni

‘Šta bude od ljubavi kad te izrežu k’o od kolaž papira i kažu-eto te ko nova. Što bude od ljubavi kad mozak eksplodira u vatrometu krvi i kažu-eto te k’o nov! Niti sam, niti si novi. Lažu. Priroda nas spašava. Raščisti i posloži. Rekuperaciju čađavost. Onda se opet vratimo na strateške položaje. U međuvremenu samo ćemo trebati izdržati da se ne pomrškamo. Lijepo bi bilo, kad bi smo za promjenu, imali dosadnu ljubav. To bi bilo lijepo. Da se godinu dana ne događa ama baš ništa

‘Možda joj je njezina vlastita majka, isto tako s rukama u vodi za pranje posuđa, prišapnula: ljudi s kojima dobro izlaziš na kraj u pravilu su ljudi koji će ti kasnije zabiti nož u leđa.’ Lize Spit mlada je belgijska spisateljica koja je romanom Rastapanje (iz kojeg sam izvukla gornji ulomak) osvojila brojne književne nagrade, a isti je objavljen i hvaljen u mnogim zemljama iako je prvijenac. Rastapanje je priča o jednoj Evi koja se nakon puno godina izbjegavanja, vraća u sv

Priča počnje strašnom tragedijom. 1980.g., u Španjolskom gradu Ortuelli dogodila se eksplozija u osnovnoj školi gdje je život izgubilo 48 (!) prvašica u dobi od oko (samo) 6 godina te troje odraslih. Nisam znala da je taj užasan događaj tema romana Dječak. Da sam znala, najvjerojatnije ne bih u knjižnici posegnula za njim. Privukla me ilustracija na koricama i pisac Fernando Aranburu, jedan od najcjenjeniji španjolskih pisaca današnjice koji je, nota bene, ujedno ove godine b

Obožavam romane koji imaju svega nekoliko likova, gdje se na prvu čini kako nema puno radnje, gdje je glavni naglasak na psihološku igru protagonista. Ptičji Tribunal (genijalan naziv) nagrađivane Norveške književnice Agnes Ravatn je baš to. Mala knjižica koju pročitaš u 2 dana, ali toliko močna da ti je žao što jesi, tako brzo. Radnja romana je smještena u ruralnu Norvešku, u jednu malu zabačenu kuću uz jezero gdje glavni lik, Allis dolazi kako bi pobjegla od prošlosti, neug

Što je generacijska trauma? Koliko nam prenošenje iste, određuje život? Koliko toga je u jednoj obitelji prešućeno, a trebalo je biti...

-zar ne postoji neka mast? -kažu da vrijeme liječi. -vrijeme je mast? -neka vrsta -nije pomoglo, zar ne? -nije. Stvar je u tome da kroz...

Neki dan sam u dva ženska društva vodila razgovor o težini majčinstva. Zaključile smo da niti jedan odnos u životu, bio on partnerski ili...

Johana Sebauer mlada je novinarka, s diplomom političkih znanosti (bitno za roman) koja je već debitantskim djelom Nincshof dobila veliku...

La Stampa je napisala-roman koji daje glas našem nemiru… Tako nekako bih i ja sažela komentar Tasmanije, romana najmlađeg dobitnika...

‘Svjesno živjeti je veliki napor. Majka je bila odsječena od svojih istinskih osjećaja i preuzela je tuđe načine govora, naučene formule...

U Škotskoj, kao i u mnogim drugim državama Svijeta, eko sustav je u krizi. To znamo. Jedan od glavnih razloga, osim klimatskih promjena...

Prije neki dan, svojim sam statusom na dan godišnjice odlaska moje Lo rastužila jednu dragu fejs prijateljicu. Obratila mi se u inbox...

Kažu da je forma kratke priče jedna od najtežih u književnosti. Sjetite se npr. školske zadaće (nz da li se dan danas tako zove obzirom...

Baš sam ljuta na sebe što rijetko posegnem za hrv autorom. Ne znam zašto je tomu tako. Ali kad se dogodi oduševljenje za hrv tekstom,...

Zanimljjvo je da sam ovu knjigu čitala posljednjih 48 sati, jer toliko ti s prekidima za dnevne poslove treba da ju pročitaš, dok je na...