Ostati vjerna sebi

Roman Nerazdvojne, čuvene francuske književnice, filozofkinje, aktivistice i feministice Simone de Beauvoir, mala je i tanka knjižica koju sam čekala tjednima na rezervaciji u svojoj knjižnici. Autobiografska je to proza koja je objavljena prošle godine, na tridesetipetu godišnjicu autoričine smrti, a intrigantna je iz više razloga.

Prvo, ta dirljiva ispovjed stajala je negdje pospremljena na dnu kutije od trenutka kada ju je književnica napisala pa do objavljivanja, 65 godina kasnije, iz razloga što je, u trenutku kada je završena, kritički dočekana od strane Beauvoirinog ljubavnika, čuvenog pisca Jean-Paul Sartrea. Da li iz ljubomore ili nečeg drugog, nikada nećemo saznati.

Drugo, zanimljivo je i to da su Nerazdvojne ugledale svjetlo dana zato jer je autoričina posvojena kćer (s kojom je u mladim danima, navodno, na početku odnosa i ljubovala) odlučila ovo djelo objaviti.

Treće, autobiografska je to proza o odrastanju Simone de B. u konvencionalnim okvirima toga doba (prva polovica prošlog stoljeća), o njenoj, već tada, buntovnoj naravi koja se opirala dogmama, strogom katoličkom odgoju i intimnom druženju s buntovnom djevojkom s kojom je, najvjerojatnije, doživjela prvi osjećaj zaljubljenosti i fascinacije.

Simon je imala zanimljiv život o kojem se puno pisalo u prošlom i u ovom stoljeću. Odrastala je uz majku rigidnu katolkinju pa je čak bilo govora o odlasku u samostan, ali u ranim adolescentskim godinama odbacuje vjeru i proglašava se ateisticom (puno toga nalazimo u knjizi). Nakon što je diplomirala matematiku i filozofiju, postala je deveta žena u povijesti koja je položila državni ispit na Sorboni, u dobi od samo 21.g.

Za života je bila osporavana i omalovažavana, govorili su da je frigidna i luda lezbijka, pratile su je mnoge kontraverze, od burne, otvorene veze sa J.P. Sartreom (koji ju je puno puta prosio, ali ona nikad nije pristala, nije čak htjela živjeti s njim), do ljubovanja sa svojim učenicama, zbog čega joj je u konačnici bio zabranjen rad u školama i na fakultetima.

Do kraja svog života ostala je vjerna sebi i svojim idealima i tvrdila je da, bez obzira na sve kroz što je prolazila, ništa ne bi mijenjala i sve bi ponovila.

Eto, razlog više za čitanje Nerazdvojne.