"Pisat ću i kad me jednom više ne bude"

"Pisat ću i kad me jednom više ne bude", rekla je prije smrti Marguerite Duras.

Ova rečenica najbolje govori o heroini Marguerite Duras. Jednom davno, kada sam nadobudno pokušavala čitati njena djela, pokušaj je ostao samo to-neuspjelo čitanje s nerazumijevanjem. Dokaz je to da neki autori čekaju tvoje sazrijevanje, poznavanje života, kako bi proniknuo u njihove rečenice.

U nedostatku knjiga, prije nego što su se jučer knjižnice opet otvorile, mater mi je ostavila na pragu svoga doma Ljubavnika. Kada sam joj htjela reći-što si mi to dala, već sam ga davno pročitala, progutala sam rečenicu i spremila knjigu u torbu.

Ljubavnik, Marguerite Duras je stravično snažno djelo. Toliko snažno da ga svaka žena koja se liječi kroz književnost, u zrelim godinama treba (opet) pročitati. Zanimljivo je kako umjetnost, bilo koje vrste, drugačije doživljavamo, ćutimo u različitim fazama svoga bivanja.

Priča je to o ranom otkrivanju tjelesnosti, o odnosu petnaestogodišnje djevojčice s puno starijim čovjekom, o odnosima unutar disfunkcionalne obitelji, o životu na Indonezijskom poluotoku za vrijeme kolonijalizma, o svim ljudskim slabostima, nadanjima, strahovima i strastima. Poetičnost njenog pisanja o temama koje su mnogi obradili gotovo je zapanjujuća.

Roman koji je Duras pisala prek kraj svog života, gotovo da je autobiografski i stoga ima dodatnu težinu. Kako bi barem pokušali razumijeti Ljubavnika, trebamo zagrebati u zapise o životu ove strašno dobre književnice.

Za kraj ovih mojih trabunjanja o njenom liku i djelu, copy pasteat ću vam dio koji sam pronašla, vezan za Ljubavnika i njezin život pred sam kraj. Možemo se snebivati, a možemo priznati da ono što je van svih okvira prosječnosti, nikada nije potpisano jednostavnim i običnim životom.

'Bio je 30 godina mlađi od nje, a Duras mu je kasnije posvetila knjigu koju je nazvala po njemu. Prvih nekoliko godina zajedno su pili. Navodno im je rutina bila takva da bi Duras diktirala rečenice Yannu, a nakon što bi završili otvorili bi bocu crnog vina. Nakon dvije popijene čaše Marguerite bi povratila, a zatim nastavila piti sve dok se ne bi onesvijestila. Njih su dvoje znali popiti i po devet litara vina dnevno! Svaki dan liječnik je dolazio kako bi pitao Duras želi li živjeti – ako želi, mora ići u bolnicu. Odbijala je godinama. No počela je pisati “Ljubavnika” i Yann ju je nagovorio da 1982. godine ode na liječenje kako bi mogla dovršiti roman. Pristala je i dvije godine kasnije objavila knjigu koja je postala hit u svijetu. “Ljubavnik” je preveden na 43 jezika i prodan u više od dva milijuna primjeraka. Ali opet je počela piti i 1988. je pala u komu u kojoj je bila pet mjeseci. Otpisali su je, no probudila se, i to praktički bez posljedica. Napisala je još šest knjiga, a preminula je od raka grla 1996. godine u Parizu'.