I najpametnije znaju pogrešno odabrati

Zanimljjvo je da sam ovu knjigu čitala posljednjih 48 sati, jer toliko ti s prekidima za dnevne poslove treba da ju pročitaš, dok je na jugu jedan muškarac pucao na drugog muškarca zbog ljubomore, zbog sumnje da mu je ovaj petljao nešto sa ženom (pukom srećom, upucani se ipak oporavlja i van životne opasnosti je), a drugi muškarac, negdje na sjeveru Lijepe naše, svoju ljubomoru je sproveo u akciju tako da je između sebe i žene aktivirao ručnu bombu i naravno, raznio njihova tijela na milione komada. Maloljetno dijete je u zadnji tren uspjelo istrčati iz kuće.

Smrtni ishod atletskih povreda naslov je romana srpske spisateljice (inače slikarice i kiparice koja se otisnula u književne vode), strašan naslov, strašne priče. Ono kad knjigu gutaš, ali teško, kao da ne prožvakani komad mesa moraš utjerati do svog probavnog trakta. Pisan na ekavici i u ichi formi (iako je to priča koju je sa spisateljicom podijelila njena prijateljica) odmah te uvuče, zarobi do te mjere da sve kućne poslove jedva čekaš pozavršavati da bi uzela knjigu u ruke.

Ovaj roman je doživio mnoge nagrade, ne znam koje po redu reizdanje, o njemu se pričalo i pisalo u ovim našim krajevima, u Srbiji je bio i najprodavaniji roman godine. Nešto malo kritike ga je dotaklo da je nepotpun u prikazivanju nasilja nad ženama, ali ja se s time ne bi složila, iako sam čisti književni lajik. Meni se jako dopalo, ono što se u terapijama obično dobro isčita, kako je književnica uspjela prikazati korijen problema u odnosu unutar porodice, o načinu odgoja (najčešće patrijahalnom) koji nas obilježava, pogotovo na brdovitom Balkanu, o gaslightingu tj. kada partner, zlostavljač ima praksu manipuliranja situacijom gdje partnera koji je zlostavljan dovodi u zabludu izluđujući ga kako bi isti posumnjao u vlastiti doživljaj stvarnosti.

Teške boje ovog snažnog romana nikoga ne ostavljaju ravnodušnim, a posebno ne nas koje smo se jednom (ili više puta) u životu doveli u poziciju odabira zlostavljača, manipulatora. Veze koje se mogu dogoditi svakome, najobrazovanijima do manje obrazovanima, uspješnim i onima koji to nisu, obzirom da u svakoj takvoj vezi na samom početku ne da cvjetaju ruže, ti misliš da posjeduješ rasadnik, da si jedna od rijetkih sretnica koja je imala tu privilegiju dobiti partnera kakvog zaslužuje, svog kraljevića iz bajke, dok ne spoznaš (a za to ponekad trebaju proći godine i godine) da su bajke ipak bajke, a da je tvoj kraljević u biti tvoj tamničar.

‘Čovjek ne može da živi u strahu od gubitka.’