Da li ljubav traje tri godine?

'Prve godine, kupuje se namještaj.

Druge godine, premješta se namještaj.

Treće godine, dijeli se namještaj.'

Ili;

'Najjača je ljubav ona koja nije uzvraćena. Bilo bi mi draže da to nikad nisam doznao, ali to je cijela istina: nema ništa gore nego voljeti nekoga tko vas ne voli, a istovremeno je to najljepša stvar koja mi se ikad dogodila. Voljeti nekoga tko i vas voli, to je narcizam. Voljeti nekoga tko vas ne voli, to je ljubav.'

Ili;

'Čovjek se mora odlučiti: ili će s nekim živjeti ili će za nekim žudjeti. Ne možeš žudjeti za onim što imaš, to je protiv prirode.'

Ili;

'Naša je nježnost samo pogoršala stvari. U ljubavi situacija postane doista zabrinjavajuća kad se s pornića prijeđe na gugutavo tepanje.'

Mogla bi još stotine ulomaka izvući iz Beigbederove Ljubav traje 3 godine. Iako sam tu tanku knjižicu progutala u trenucima svoje rastave, ridajući nad sudbinom i misleći da je to nešto što sam imala ujedno i nešto što više nikada neću imati (a kad ono stigao apgrejd neslućenih razmjera) i da je sudbina prokleta i da ljubav fakat traje 3 godine (odlučno zanemarujući sam kraj romana gdje ovaj cinik samog sebe demantira), nedavno sam čisteći prašinu naišla na nju i još jednom joj odlučila dati šansu. Bio je vikend, u knjižnicu se moglo tek u ponedjeljak pa rekoh-ajde da vidim na koji način danas gledam na ovaj provokativan tekst, tekst koji pročitaš u jednom danu, ali o njemu promišljaš još dugo.

Nije zgoreg spomenuti da sam u kinu Europa, dok je još kino služilo kulturi, imala priliku i vidjeti dotičnog pisca, Frederica Beigbedera, i ostala ne malo iznenađena koliko se njegov cinizam i njegova autoironija omekšavaju kada ga doživiš live i koliko je taj boem i bonvivan (danas je to obiteljski čovjek) zanimljiv, višeslojan i genijalan.

Ne mogu reći da su me svi njegovi romani oduševili, ali svakako mogu reći, napisati da ga se treba čitati jer Beigbeder kroz svoje tekstove savršeno ironizira društvo površnosti i konzumerizma u kojem živimo, postavlja pitanja na koje je teško dati odgovore, ali koja si trebamo postavljati i ne štedi nikoga, a ponajmanje sebe.

Apsolutni genijalac, enfant terrible, kako ga nazivaju, francuske književnosti, a još je, mora se to napisati, i bezobrazno zgodan.