Kako se udaljiti, a ostati

‘Sve mi se više čini da je ovaj svijet abortus.

Mogućnosti za život prekidamo u začetku da bismo potom živjeli nešto drugo.’

Tako piše Staša Aras u svom romanu Horror Vacui (što bi značilo ’osjećaj praznine’) i moram priznati da me njeno pisanje oduševilo. Možda zato jer smo blizu po godinama pa se lako identificirati, možda zato jer smo doživjele/proživjele neke iste stvari, u istim sredinama, ali možda jednostavno zato jer ova profa književnosti piše fantastično.

Tema je, kao što naslov kaže, praznina. Praznina u vezi, odnosima, praznina u duši, praznina koja čući u nama. Kako se nositi sa samom sobom kada imamo osjećaj da ne osjećamo gotovo ništa, kako se pokrenuti, kako se dovoljno udaljiti, a da ne nestanemo?! Kao i uvijek, posebno me veseli dobar tekst naših dobrih spisatelja. Čitajte.

'Sve dobro završilo je loše, sve loše završilo je dobro. Teško je reći što je nepodnošljivije.'