Koliko znamo o tuđoj (bolnoj) povijesti?

Koliko znamo o drugim narodima, o tuđim običajima, o tuđoj povijesti? Ne mislim tu samo na susjedne nam države, države bliže našem načinu života, mislim na one koji su daleki, nepoznati, o kojima naučiš ponešto tek kada ti prava literatura dođe pod ruku.

Eto tako sam i ja upoznala Innue, narode na sjeveru Kanade, tamo negdje oko Quebeca, njihovu bolnu prošlost i silne nepravde koje su im učinjene. Sve je to lijepo opisao frankofoni pisac i novinar Michael Jean, i sam potomak Innua, u svom silno nagrađivanom romanu Kukum.

Kukum je priča o njegovoj prabaki koja je zbog ljubavi prema pripadniku Innua prihvatila njihov način života, surovi, ali jednako tako i vrlo lijep, način koji poštuje prirodu, godišnja doba te živi u skladu sa majkom zemljom, a ne protiv nje (e kada bi čovjek tako živio, koliko loših promjena bi se izbjeglo?!).

Naravno, sve navedeno je bilo moguće dok se nisu krenuli narušavati prirodni zakoni, dok suvremeni čovjek nije krenuo graditi hidroelektrane, uništavati šume zbog širenja drvne industrije te oduzimati teritorij u kojem su mirno i pošteno Innui stoljećima obitavali.

Gradnja rezervata i prisila na život koji im nije blizak, život na jednom mjestu, u kućama, a ne pod vedrim nebom i u šatorima, nezaposlenost, neshvacenost, donjela je narodu Innu, ali i ostalim autohtonim narodima (bilo ih je još desetak na tom širem području) mnoge probleme, od psihičkih smetnji do konzumacije alkohola i droga u velikim količinama. Sve je to dokaz koliko se, narušavajući prirodni sklad čovjeka i prirode, narušava i ljudsko biće u samoj srži.

Divan roman, topao, poučan, vjerujem da će se svidjeti mnogima koji vole prirodu te imaju, kao i ja, veliku želju jednoga dana pobjeći na neku morsku ili brdovitu osamu gdje će život biti jednostavniji, ali i kvalitetniji.