‘Mjesta nisu samo prostor, ona su i vrijeme.’

‘Mjesta nisu samo prostor, ona su i vrijeme.’, rečenica je iz romana Slikar i rat koja mi se baš jako urezala u misli. Možda iz razloga što sam to i sama, negdje u svojim zapisima, odavno rekla ili sam bezbroj puta pomislila, a nikada zapisala. Nije važno.

Slikar i rat, roman je flamanskog autora (mislim da mi je ovo prvi flamanac, valjda se tako kaže, kojeg sam pročitala do sada) Stefan Hertmansa, a za kojeg su kritike imale samo usta hvale. Baš kao što piše na koricama, dragulj od romana, pun povijesti i mudrosti.

Priča je to o zapisima Hertmansova djeda koje unuk otkriva kada je u zreloj dobi i kada se sa tako teškim sadržajem odluči suočiti. A nema što djed nije proživio, od strahota prvog i drugog svjetskog rata, nekoliko ranjavanja, neimaštine, gubitka voljene žene i ono što roman najviše obilježava, borbe između slikara i vojnika, te dvije oprečnosti koje nosi u sebi. Roman je prepun umjetnosti, povijesti umjetnosti i povijesti života (i dida i pradida su bili slikari, ponajviše freski i murala) tako da dok plovimo strahotama rata i bojišta, spoznajemo i puno detalja iz slikarstva, jedne od grana koju ne poznajem i za koju nemam ama baš nikakvog dara. Stoga je zgodno naučiti kroz ovakve knjige.

Neki su ovaj roman usporedili sa Stonerom. Definitivno po ljepoti pisanja Stefan Hertmans može konkurirati John Williamsu. Također, knjiga je pravo muška i svi muškarci koji su ljubitelji književnosti, sigurno će uživati. Romani o ratu nikada nisu moj prvi izbor (iako bi bedasto bilo reći da je ovo isključivo ratni roman), ali se ponekad prisilim.

Ovaj put sam dobro odabrala jer se oko ovakvih štiva treba potruditi. Obogaćuju.

A i korice su prekrasne.