‘Nakon tame rata, svjetlo knjiga.’

U Parizu se nalazi Američka knjižnica, najveća knjižnica u Europi koja sadrži djela na engleskom jeziku i gdje redovito gostuju veliki svjetski autori. Tu su za vrijeme prvog svj. rata gostovali Hemingway, Gertrude Stein, Hery Miler…

Kada je izbio drugi svj. rat, zatvoriti knjižnicu nikada nije bila opcija za ravnateljicu knjižnice, a pokrenuta je i akcija dostave knjiga pripadnicima savezničkih trupa na bojištu, kako bi im kroz čitanje pružili mogućnost, barem na kratko, barem u mislima, odlazak u neki drugi svijet.

Kada su 1940.g. Pariz okupirali nacisti, knjižničari Američke knjižnice hrabro su dostavljali knjige korisnicima židovskog porijetla (kojima je bio zabranjen ulazak u istu) te su na taj način prkosili okupatoru i riskirali svoje živote.

Unutar svake knjige, dan danas, nalazi se ex libris koji ističe moto knjižnice ‘Nakon tame rata, svjetlo knjiga.’

Povijest ove knjižnice, priče njezinih hrabrih zaposlenika i volontera, bili su inspiracija Janet Skeslien Charles, Amerikanki koja je neko vrijeme živjela u Parizu i radila kao savjetnica, baš u navedenoj knjižnici. Roman Pariška knjižnica, za koji je dobila mnoge nagrade, prekrasan je roman o ljubavi prema knjigama, o prijateljstvu, o strahotama rata, ali i o oprostu i teškim odlukama koje donosimo u teškim, najtežim trenucima života. Vrlo lijepo, vrlo toplo i pitko štivo. Idealno za ponjeti na godišnji odmor. A nešto se pritom i nauči i iz povijesti.

‘Tuga je more načinjeno od tvojih suza. Slani valovi prekrivaju mračne dubine kojima moraš plivati vlastitim ritmom. Treba vremena da postaneš izdržljiv. Katkad su mi ruke lako prolazile kroz vodu i mislila sam da će sve biti u redu, da obala nije daleko. A onda bi me jedna uspomena, jedan trenutak gotovo potopio i vratila bih se na početak, boreći se da ostanem iznad valova, iscrpljena, utapajući se u vlastitoj tuzi.’