Namigni onoj staroj sebi

Prije par dana sam navršila pedeset. Neki će reći puno godina, a mnoge koje su već neko vrijeme u pedesetima, posvjedočit će da su ove godine za ženu oslobađajuće, bolje od četrdesetih, a definitivno puno bolje od tridesetih. I to nije floskula. Zaista je tako.

Transformacija nije došla preko noći. Gradila se polako, ali sigurno mjesecima i godinama. Putem se otpuštalo puno tereta očekivanja, moranja, odanosti pod svaku cijenu, pokornosti da bi svima, osim tebi, bilo bolje. Skidali su se slojevi kao što se skida staro ruho da bi se navuklo novo. I sad si tu gdje jesi. Novostvorena, izrealizirala do mjere koja tebi odgovara, zadovoljna u nutrini, mirna sa sobom.

Voljela bi da si mogla puno toga reći mladoj sebi, da si mogla zaustaviti one veće potrese koji su učinili ogromne štete koje su se sanirane puno predugo, da si joj mogla okrenuti glavu u drugom smjeru. Ali da li bi to išta značilo, promijenilo?! Da li bi time dobila ili izgubila?! Tko zna. Ma i ne moraš znati.

Znaš da je život koji si sebi stvorila sada tu, u tvojim rukama, da si podigla djecu, pse, mačke, da si izgradila dom, učvrstila odnose do kojih ti je stalo, zakopala one koji su te sisali do iznemoglosti.

Gledaš svoje tijelo u ogledalu. Naravno da nije kao na fotki tebe mlađahne ljeta kasnih devedesetih. Niti ne mora biti. Izrodilo je što je trebalo, odradilo mnoge operacije, bolesti, traume, i sada je tu da mu se zahvališ, da ga maziš i paziš kao što je ono tebe. Da ga bez srama razgolitiš, da se otvoriš, bez zadrške, onome tko to zaslužuje. Da mu ništa ne zamjeraš i da od njega ne zahtjevaš da bude ono što (zaista) ne treba biti.

Radiš s mladim ženama i to je tvoj poziv, poslanje. Gledaš ih kako se muče prihvatiti svoje biće, kao što si i ti onomad činila, grliš ih i kazuješ im da budu nježne, strpljive, da će sve doći na svoje. Ali da se ne odbacuju i ne postavljaju pred sebe previsoke ciljeve. Previsoki ciljevi ruše sve. Pa moraš ispočetka.

Male stvari, male želje neka budu ponuđene tvom jastvu. Pa ćeš vidjeti kako život može biti drugačiji.

Putem gladi svoje ožiljke, nasmiješi se svom odrazu. I namigni onoj staroj sebi koju vidiš negdje duboko u ogledalu.

I šapni joj-jesam li ti rekla da će sve biti kako treba?!