Ne bojte se pustiti djecu
- nana milatic
- May 28, 2024
- 2 min read
Nekako je sve naglo došlo. Ne planirano. Selidbe, razmještaj, razdvajanje. A možda i bolje da je tako. Jer i flaster koji je dugo tu, skineš brzopotezno, jednim oštrim zamahom.
Otišla su djeca. U biti Franu smo prisilno odselili, a Vid joj se, dolaskom iz Amerike, uselio. Htjela je tako. Uzeli su nam i psa. Marić i ja sada bez obaveze, bez puno brige, osim kako im jednom tjedno napuniti frižider i donijeti teču kuhane hrane. Zbog kaosa oko kupoprodaje stanova i adaptacije nismo stigli puno niti misliti, niti se melankolično opterećivati praznim gnijezdom.
Dani prolaze, a s njima i osjećaj poznatog, prošlog života. Ali svejedno srce bude puno kad nazovu na video poziv, a poziva nikad više, kada se ispred kamere smiju i kad šalju bezbroj poruka u obiteljsku grupu, da bi izazvali reakciju.
Tako i danas. Zajednički ručak u omiljenom im kineskom restoranu pa šetnja na sladoled u kvartovsku slastičarnicu, sve uz puno međusobnih podbadanja, razgovora i prepričavanja proteklih izlazaka i dana, gotovo da nisu takli mobitele. Zaželjeli se jedni drugih i to se osjeti u zraku.
Dovezli ih doma, Marić pali njihov TV da bi bacio pogled na Championship jer se dragi mu Leeds i Southampton bore za ulazak u Premier ligu, ali klinci nedaju da se zasjedne, planirali su gledati Narniju (ipak su jos djeca u duši) i govore-ajde dosta smo se družili, 4h je dovoljno. Jedino F još traži poljubac prije nego što odemo. Da ne vjeruješ.

I da, u pravu su. Kvaliteta ispred kvantitete. Uvijek. Pa da bude i sat v, ali pravih, naših sat vremena. Da se, kao danas, smijemo do suza zelenim jezicima od zelenog sladoleda, Vidovom ženskom prstenu na malom prstu (zbog predstave), Franinom dramatičnom šepanju zbog ‘strganog’ malog prsta na stopalu, u izlasku na (pre)visokoj štikli, Marićevim pokušajima da pred klincima ispadne kul i mojim novim tetovažama koje su uvijek predmet sprdnje. Da to bude naše vrijeme kojem se radujemo. Jer smo si falili. I jer uvijek u tom nedostajanju živi ljubav koja se kad tad pokaže.
Ne bojte se pustiti djecu. Doći će vam snažnije nego ikad.