Povratak k sebi kroz pakao boli

…’Kada je Mario te večeri otišao, ponovo sam pročitala stranice na kojima Ana Karenjina ide prema smrti, prelistala one koje govore o slomljenim ženama. Čitala sam i osjećala se sigurnom, nisam više bila poput gospođa s tih stranica, nisam ih osjećala kao ponor koji me želi progutati’…

Roman Dani zaborava remek djelo je ženske proze kojim je Elena Ferrante, još uvijek mistična i nepoznata, a mega popularna spisateljica skrivena pod svojim pseudonimom, ostvarila proboj na književnoj sceni Italije pa onda i zemalja diljem svijeta. Ja sam ga tek sada pročitala i naravno, sretna što jesam, ali mi je žao da mi nije pao u ruke kada bi me takvo štivo zaliječilo.

Jer Dani zaborava je roman briljantno ogoljenog raspada jednog braka zbog bračne nevjere (iako, naravno, nikada ne treba samo prevaru kriviti), jedan ženski gubitak identiteta pa povratak k sebi kroz pakao boli, zamjeranja, ogorčenosti…svega onog što je svaka od nas prošla prolazeći isto, a poznam i mnoge svoje muške prijatelje koji su iskusili povredu nevjernih supruga i dugo, dugo im je trebalo, ili nije, do kraja se oporaviti. Taj ponor u koji si prisilno bačen i iz kojeg ti predstoji ratnička snaga i volja da se iskobeljaš, ta agonija i beznadežnost silnih noći i dana, nešto je s čim se mnogi mogu identificirati, a o ćemu maestralno piše Ferrante.

Ono što je posebno dobro u ovom romanu je da nema romantiziranja odnosa, čak niti roditeljskog i da se bez problema možemo prepoznati i u onim trenucima ne zaljubljenosti u svoju djecu i ružnih stanja i emocija do kojih je došlo preko noći. Povratak na staro, naravno ne u svemu jer puno starog više nije niti poželjno, ta strahovita borba sa svojim jastvom na svim razinama, ta fizička i psihička bol koja te trga i ne da dalje, nešto je što mnogi iskuse, ali rijetki se od navedenog istinski oporave. Možda im ovaj roman pomogne. Jer nema goreg nego dozvoliti drugom da zbog njega ili nje, poništimo zauvijek sebe i prestanemo postojati. Ili još gore, da postojimo, ali obojani ogorčenošću i ljutnjom. A toliko lijepog nas još čeka s druge strane ulice.