Sjećanje čuva samo ono što želi

‘Je li zato neumoljivi protok vremena blagoslov ili prokletstvo u isti mah? Kad sam bila uhvaćena u kovitlac iz kojeg nisam mogla isplivati, netko koga sam otad zaboravila rekao mi je-‘i to će proći.’.?Ovo je valjda bio dokaz. Taj savjet primjenjiv je i na one koji se muče i na one kojima je život ispunjen obiljem. Prvima daje snagu da izdrže, drugima da budu ponizni.’.

U književnosti je divno što stalno otkrivaš nove, dobre autore. Kako otkrivaš nove autore, tako otkrivaš i sve ono što ih čini takvima, pritom ne mislim samo na stil pisanja, mislim i na porijeklo i povijest koja ih je oblikovala da bi svoje misli pretočili u roman. Po novom sam zaljubljena u korejske autorice. Kyung-Sook Shin je jedna od njih.

Kada sam pročitala njezin roman Molim te, pazi na mamu (roman za koji je dobila najveću književnu nagradu za područje Azije i tako postala najuspješnija korejska autorica s milijunskim, međunarodnim nakladama), znala sam da ću ju opet potražiti u knjižnici. Roman koji sam upravo završila,

Bit ću ondje, roman je koji (opet) toliko dobro prenosi emociju usamljenosti i tuge, roman koji je isprepleten teškim, kompleksnim likovima i koji nosi puno melankolije u sebi. Koreja koja je podijeljena na svoj komunistički sjever i kapitalistički jug, koja je odradila na stotine sukoba, promjena vlasti (za nju su se borile i oko nje su ratovale i Japan i Kina i SAD i SSSR) svojom poviješću i težinom utjecala je na gotovo sve živote, pogotovo živote mladih koji u tom kaosu, kada glava još nije sazrela do kraja, traže svoje mjesto pod suncem. Stoga ne čudi da je to okosnica ovog tužnog, ali prekrasnog romana koji je za svaku preporuku. Kyung-sook Shin cijenjena je književnica, nagrađivana diljem svijeta i vjerujem da ću vam opet pisati o njezinim djelima.

‘Sjećanje čuva samo ono što želi. Naš život poškropljen je uspomenama, ali to ne znači da su naše ili tuđe uspomene sjećanja na stvari koje su se doista dogodile.’