Treba znati što ljubav nije

Ima ona jedna ‘još uvijek ne znam što želim, ali znam dobro što ne želim.’ I to je životna istina.

Koliko toga smo prihvaćali vjerujući u bolje sutra, potiskujući nezadovoljstvo i onaj osjećaj koji ni sami nismo u potpunosti mogli objasniti osim što smo ponekad, ispod glasa znali reći-nešto mi fali, nešto nije kako treba. Bojeći se da nas ne proglase nezadovoljnicima, češće bi se mirili sa sudbinom nego što bi ju izazivali. Dobro je, ne talasaj.

Ili ona najgora-sve je to s razlogom. Koja glupost. Ma s razlogom ti duša viče iz ponora, s razlogom oboljevaš, s razlogom imaš besane noći i onu tursku s tek probuđenim nebom.

A kada bi samo znali koliko drugačije može biti.

Samo treba čvrsto vjerovati da to što danas zovemo ljubavlju, ljubav nije. To je samo aranžman. Okićen, uljepšan da se svijetu svidi.

A ljubav, ljubav je nešto drugo. U ljubavi nemaš osjećaj da nešto nedostaje, u ljubavi ne tražiš opravdanja i ne moliš pred spavanje za bolje sutra.

U ljubavi se budiš kada je tijelo odmoreno i to sa zahvalnošću, jer podrška je tu, a tu je i razumijevanje, tu je i tvoje utočište. I kada se smijete i kada plačete. Dvojbe nema.