Vratimo se sebi

Rekla mi je da će dati otkaz, da je razgovarala s Njim i da su se složili da je to u ovom trenutku najpametnija opcija. Djeca su mala, posla oko kuće je puno, On je posvećen svom poslu stoga ne može i ona biti poslovna žena. Tko će skrbiti o obitelji?! Obitelj mora biti na prvom mjestu. Vratit će se, kaže, kada djeca narastu.

Prošle su godine. Sve manje je dolazila na naša ženska druženja, češće ukoliko su bila kod neke od nas doma, manje ukoliko su bili rezervirani stolovi u nekom od noćnih klubova. Nije sretan kada izlazim, a slažem se s njim da nije niti primjereno za udanu ženu.

Džabe smo joj pokušavale objasniti, džabe se nervirale, jednom čak i posvađale. On je uvijek vodio zadnju riječ. Sve je bilo kako je On htio da bude. Čak je i uske haljine koje je voljela, zamijenila nekim babskim modelom, štikle su na njoj izumrle, šminke je bilo sve manje. Kopnila je, ali nas je i dalje uvjeravala da joj ništa ne nedostaje, da zašto bi mi bolje znale kako će oni posložiti prioritete, da to što je njegova prva i zadnja da tako mora biti jer on je glava obitelji, skrbi za sve, brine o svemu.

Prošle su godine. Nazvala je jedno jutro u suzama. Ima drugu, kaže, ali ne, ne želi rastavu, to će proći, to je samo kriza srednjih godina. Mobilizirale smo sve snage, sjele s njom, molile ju da se malo više cijeni, voli. Nije nas mogla niti pogledati u oči samo je gledajući u pod rekla-dat ću mu šansu. I dala mu je. Nekoliko godina šansi, nekoliko dobrih kilograma manje, podočnjake, sivilo lica. Na terapiju nije htjela, otuđila se od svih koje su je usmjeravale u pravcu kojim nije htjela ići. Malo nas je ostalo oko nje.

Prošle su godine. Djeca su pred fakultetima, ona je nakon nove afere i novih gubitka kilograma, konačno prihvatila pomoć, krenula na 'razgovore' (koje je On pokušao sabotirati nazivajući gubljenjem vremena), javila se na oglas za posao (za koji je on pokušao lobirati kontra nje, ali ga je svejedno dobila), skratila je kosu, odselila iz vile u mali, skromni podstanarski stan. Plakao je, klečao, zvao sve nas i molio da ju urazumimo, da će umrijeti bez nje.

A ona je rasla. Svakim danom sve više. Sada su Njemu padali kilogrami, koža posivila, podočnjaci iskočili. Kada je shvatio da je njena odluka konačna, angažirao je najbolje advokate, platio sve što se novcima može platiti da joj pokaže i dokaže da bez njega ne može i ne smije, kupovao je djecu, ‘prijatelje’, prijetio, zvao u gluho doba noći. Trajalo je. Izdržala je. Jedan onkološki zahvat, godine i godine rada na svim frontovima, i pronašla se. On nikada nije.

Ne podcjenjujmo narcise i manipulatore. Nekada su zakamuflirani u najsjajnije kamuflaže i nekad niti najpametnije i najobrazovanije ne mogu prepoznati u koga su se u biti zaljubile.

I prođu tako godine, desetljeća, dok se ne vrate sebi. A rijetke se vrate.