Malo o povijesti, malo o čežnji

Škotska je zemlja koja je kroz svoju povijest doživjela mnoge raskole unutar svoje crkve. Sigurno smo svi pogledali pregršt filmova na tu temu, npr. o kraljici Mariji Stuart ili Margareti.

Borba između katolika i prezbiterijanaca, protestanata, pa čak i unutar samih, pojedinih redova, poslužila je za mnoga velika djela pa je tako bila i inspiracija velškoj književnici Carys Davies za roman Odlazak.

Iako je sve krenulo od crkvene tematike jer se radnja odvija u 19. stoljeću kada se zbog sustava dodjele župa u Škotskoj pobunilo dvije trećine svećenika te osnovalo svoju Slobodnu crkvu, Odlazak nije roman o navedenim problemima. Odlazak je roman o usamljenosti, roman o samoći i čežnji.

Priča je to o svećeniku koji dolazi na udaljeni otok gdje živi samo jedan stanovnik, dolazi kako bi ga obavijestio da mora odseliti jer otok sada preuzima crkva. Prisilno iseljavanje i otimanje događalo se u Škotskoj skoro 2 stoljeća, a ta teška, ali zanimljiva tematika stvorila je neobičnu atmosferu ovog romana.

Kažu kritičari da je Odlazak dragulj. Apsolutno se slažem. Nema puno dijaloga, radnja nije šarolika lepršava, baš naprotiv, sve se događa nekako mirno, tiho, ali opet intenzivno. U romanu je odlično dočarana energija nenastanjenog, divljeg otoka na kojem se rađa neobično prijateljstvo dvaju muškarca koji ne govore istim jezikom, ali se upoznaju i zbližavaju kroz suživot koji im je nametnut.

Obožavam ovakve priče. Malo naučiš o povijesti, malo si opčinjen ljepotom pisanja autorice, a na kraju roman poluči i onaj moment iznenađenja.

Da li treba napomenuti da je Davies za Odlazak dobila silne nagrade, kako u Škotskoj, tako i van svoje zemlje.

Čitati da bi bili bogatiji.