Kada te slomi gubitak

‘A reći ću ti još nešto mala moja, nitko ne može shvatiti život drugoga, u životu se tek mimoilazimo, jedva išta više. Možemo voljeti drugog, a da ga ne shvaćamo. Mnogi bračni parovi se zaista vole, ali se ne razumiju. Shvatiti život slično je tome, nemoguće je, mala moja.’

Manuel Vilas, nagrađivani španjolski književnik, napisao je razarajući manifest tuzi,velikoj ljubavi i gubitku, roman kratkog, ali snažnog imena Mi.

Priča počinje kada pedesetogodišnja Irene ostaje bez voljenog supruga s kojim je provela dvadeset intenzivnih, ljubavlju protkanih godina. Slomljena gubitkom odlučuje krenuti na putovanje obalama Sredozemlja. Ne opterećena financijama (obzirom da su zaradili dovoljno) odsjeda po hotelima mijenjajući ljubavnike i ljubavnice i pokušavajući u njima, kroz njih pronaći supruga, sačuvati ga od zaborava.

Ludo sve to zvuči, ali da bi se razumjelo, treba pročitati ovaj roman. Jer vjerujem da bi svi bili na korak do ludila kada bi izgubili ljubav svog života, nekoga tko nam je bio važan kao zrak koji dišemo.

I vjerujem da se svaki čovjek na svoj (ludi) način nosi s gubitkom i čežnjom. Ništa od toga nije za osudu.

Vilas je tu bol i svu snagu ljubavi tako lijepo dočarao ovim romanom. Mene je osobno ostavio bez teksta. Toliko velikih rečenica, toliko sve skupa pametno i duboko sročeno.

Definitivno roman koji pomaže da shvatimo težinu gubitka, koji objašnjava koliko je teško, ponekad nemoguće živjeti s novonastalom prazninom u srcu.

Mi je dobio prestižnu književnu nagradu Nadal. Naravno da je.

‘Oslobođena svake ljudske taštine, ta uz tebe nisam trebala biti nitko za druge, nisam trebala uspjeti.

Za druge sam mogla biti nevidljiva, a opet sam ih nadvladavala, zbog tvoje ljubavi.

Većina ljudskih bića osjetila je razarajuću taštinu jer nisu znali što je ljubav.’