Književna poslastica

‘Najgori osjećaj koji proživljava zaljubljen čovjek je nesigurnost. Ponekad se i najdosadniji brak bez strasti čini boljim. Nesigurnost izvrće značenja i truje povjerenje. U dobro utvrđenom gradu svaki je stražar potencijalni izdajnik.’

Prije nego što je književnost postala ‘komplicirana’, pisala su se djela koja su svojom (na prvu) jednostavnošću odisala genijalnošću. Tako su stvarali oni najveći; Hemingway, Greene…takva je književnost toliko moćna da te svakim djelom izuje iz cipela.

Gragam Greene bio je pjesnik po vokaciji, a tek kasnije veliki romanopisac.

Obzirom da je stvarao za vrijeme i nakon svjetskih ratova dvadesetog stoljeća, često je kroz svoje romane provlačio politiku, zločine, ali i ljubavnu tematiku unutar takvog kaotičnog okruženja. Bio je opčinjen filmom, pisao je i scenarije, a mnoga djela su mu i ekranizirana.

Ono što je posebno oduševljavalo ljubitelje ovog velikog književnika, pa tako i mene, je Greenneova sposobnost da jednostavnim, a opet dubokim riječnikom razradi moralne i duhovne borbe unutar pojedinca.

Kraj ljubavne priče je prvenstveno priča o dosadnom braku na koji se bezuvjetno pristaje (i pritom pati) te o ljubavničkom, strastvenom odnosu izvan braka. Ali kako to ne bi bio tek običan roman o ljubavnicima, Greene je tu, na svoj genijalan način, provukao i pitanje vjere, digniteta i altruizma.

Briljantno, onako kako samo najveći umiju, roman koji te ispuni zahvalnošću što književnost postoji i što neka djela koja nisi stigla pročitati u mladosti, dođu u ruke pod starije dane.