Roman koji grli planine

Pisat ću vam o jednoj čudesnoj knjizi. O jednom romanu koji grli planine, koji pripovjeda o prirodi bez koje čovjek ne može (ali ta ista priroda još bolje može bez čovjeka), o prijateljstvu koje se rađa u djetinjstvu i traje do prvih sijedih i dalje, o specifičnosti odnosa očeva i sinova, o ljubavi i požrtvovnosti majke za obitelj.

Kada budete čitali Osam planina (a zaista se nadam da hoćete) imat ćete osjećaj da se nalazite visoko u Dolomitima, gdje je priča smještena, naučit ćete puno o kravama koje najviše vole proljetni cvijet maslačka, o različitim vrstama stabala za različitu namjenu, o prevrtljivosti i posebnosti prirode koja upozorava na činjenicu da puno toga možemo znati, ali i da puno toga nikada nećemo saznati o njoj.

Osam planina je za istinske ljubitelje prirode, gorja, planinarenja, za nas koji uživamo u romanima bez hrpe likova kojima na desetoj stranici zaboravljaš ime, za priče koje ne nude napetu radnju, ali ti nude puno više od toga.

Paolo Cognetti je mladi talijanski pisac i dokumentarist koji je do sada pokupio sve značajnije književne nagrade. Za roman Osam planina dobio je i najvažniju talijnsku književnu nagradu Strega te, nakon što je preveden u više od četrdesetak zemalja, godinu dana stajao je na vrhu najprodavanije prevedene knjige u mnogima od njih.

Znala sam, i da nisam pročitala bilješku o ovom piscu koji mi je totalno otkriće, da je Paolo Cognetti strastveni planinar i gorštak u duši koji dobar dio godine provodi u svojoj kolibi na visini od 2000m u talijanskim Alpama. Svoju strast, ljubav, oduševljenje tako je zorno i poetski pretočio u roman Osam planina, roman koji ću rado poklanjati svim mojim prijateljima prirodnjacima.