Sve se vrati

Ničim izazvana, u trenutku kad je svaki cent bitan jer solo život jednako je štednja, zove ona mene-dođi, imam nešto za tebe.

E sad, kad bi nas dvije bile onaj tip mame i kćeri gdje je pokazivanje naklonosti pod normalno (pogotovo s njezine strane, ja još i pokušam, dok me ne neutralizira), onda bi ovaj okvir za fotke također bio nešto što se podrazumijeva, čemu se ne pridaje velika važnost.

Ali u našem svijetu, našem odnosu bilo je sve samo ne idila. Pogotovo, a kužit će me samohrane majke, kada krpaš i sebe i nju, griješiš u postavljanju granica, pukneš di ne treba i grliš kad ne treba.

I kad preslaguješ svoju glavu u pedesetima, razmišljaš o tome gdje si pogriješila, što si mogla bolje, a što nisi, pitaš se da li je ono što si dala bilo dovoljno, uleti ona, gurne mi ovo u ruke, ovlaš me poljubi i kaže-samo mi se sada nemoj raspekmezit.

A meni srce Velebit